Ponekad...samo ponekad...zavirim...
Onako nakratko...kada mislim da nitko ne gleda...
Na sekundu...
Ali ipak...
Dovoljno dugo da me istoga trenutka zapljusne...
...zvuk kočenja vlaka na kolodvoru...
...miris jeseni u krošnjama uz rijeku...
...okus soli i limuna uz onu našu tekilu što je tako zavodljivo peckao usne...
Fotografije prošlosti... akvareli uspomena... silueta jednog grada... pomalo izblijedjela..ali još uvijek tako puna boja...mirisa...osjećaja...
Čitav jedan svijet iza čvrsto zaključanih vrata...
Post je objavljen 18.01.2010. u 00:47 sati.