Marketing
Biti živ!
Poštovani čitaoci bloga Vajrapani želim Vam od srca sve najbolje u novoj 2010. godini.
Nadam se da će netko zalutati ovamo ili se će netko od vjernih čitatelja prisjetiti ovoga projekta oko kojeg smo se okupljali od sredine 2007. godine. Nećemo se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Učinio sam neoprostiv grijeh prema projektu Vajrapani i sada osjećam da se nemam pravo vratiti i nastaviti ali niti ne želim odbaciti uspomene na dobrobit koja je proizašla iz ovog bloga. U vrijeme kada sam počeo s radom imao sam samo dobru namjeru i ništa drugo i to je bilo dovoljno, mislim da sam (zajedno sa stručnim suradnikom Fazlijom čiji doprinos odmah moram naglasiti) otvorio ljudima dobar izvor konkretnih informacija o povijesti i zemljopisu budizma, a ušli smo i u filozofske teme te djela budističkih mislioca itd. Za mene osobno ovaj blog je bio definitivno Svjetiljka na Putu možda ne baš do Prosvjetljenja ali do druge najvažnije stvari- do Mongolije. Kada sam na kraju otišao u Mongoliju život mi se previše promijenio i zbog neiskustva, neorganiziranosti, lijenosti zapostavio sam blog, nemam nikakve isprike. Svima koji su čekali nove postove, izvještaje, putopise, fotografije i sve ono čemu je ovdje mjesto poručujem- žao mi je, oprostite nisam ispunio svoju dužnost, nisam bio dorastao zadatku.
Vratio sam se u Hrvatsku prije Božića i nakon “aklimatizacije“ počeo sam polako sagledavati stvari i sve što se dogodilo proteklih sedam mjeseci. Moja ideja glede budućnosti ovog bloga je sljedeća, namjeravam nastaviti objavljivati postove no ne vjerujem da će to biti više nego jednom, dvaput mjesečno. Također teme bloga biti će iz moje arhive koju sam pripremio prije puta u Mongoliju tj. nastavci članaka o povijesti budizma u Mongoliji i na Tibetu. Ne namjeravam sada naknadno objavljivati nikakve putopise niti pisati o svojim doživljajima. Naravno fotografije ću napokon objaviti preko nekog foto servisa kad se malo uputim u to. Eto tako bi trebao funkcionirati ovaj blog sve do mojega povratka u Mongoliju koje se predviđa i iščekuje u ožujku. Nisam još odlučio što tada, imao sam neku ideju o novom blogu ali baš ne bi bilo logično pokretati još jedan kad ni ovoga nisam redovito održavao zato ćemo se i dalje nadam se čitati ovdje. Nadam se da sam ovime barem pojasnio situaciju posjetiocima bloga, znači ne očekujte nešto spektakularno, idemo polako ne pokušavajući nikamo dospjeti.
Evo samo toliko od mene za sada.
E, da sigurno vas zanima značenje naslova ovog posta! Naime prije mnogo godina imao sam mobitel nekakav da ne reklamiram sada proizvođača, prije nisam imao tako napredni mobitel koji bi imao planer s kalendarom pa sam u njemu zapisao podsjetnik za 1. siječanj. 2010. godine, jednostavno napisao sam "Biti živ." Naravno taj mobitel je odavno napustio život ali meni je ta anegdota ipak ostala u sjećanju. Uistinu i dan danas na početku 2010. godine sam živ, a dok je čovjek živ ima nade za sve pa i za ovaj blog! Pozdrav svima i uživajte u snijegu! 
Post je objavljen 08.01.2010. u 00:00 sati.