Marketing
Mob štorija
- Ovako.Problem je privatne prirode!:) Hodala sam s jednim dečkom 3,5 godine. Stvarno dečko kojeg bi svaka majka poželila za zeta. Vjeran, izuzetno dobar prema meni, uvijek meni pokušavao izaći u susret! I da skratim, ispostavilo se da me lagao, nije nešto izuzetno, al meni tada od velike kao važnosti.:) joj, žene! Navodno je znao izaći par puta, a da ja to nisam znala, i eto saznala i bezveze se naljutila kao na najgoreg neprijatelja. Priznao mi je da je izlazio, al nije mi htio reći da se ja kao ne brinem, te da me nikad, al nikad nije prevario. Uglavnom, kako smo mi žene komplicirane, ja sam samo zbog toga onako ljuta prekinula s njim. Javljao se on meni, izvinjavao se, ma sve. Al ja tvrdoglava ko i inače, nisam se htjela pomiriti. Prošlo je 3 mj. od prekida, upoznala jednog dečka, tj. znala sam ga već iz srednje (u 1.srednje sam se zanimala za nj., al on je patio za drugom,a ja za njim), proslo je 6 god. kako se nismo vidili, i odlučili izaći na piće.Tako je sve krenulo. Prohodali, u kratkom roku se i udala ě ostala trudna. Imam curicu od 7mj. Na početku izlaženja je izgledao miran, ma super sve, muž za poželiti. A sada tek vidim da je totalna kontra! On samo priča o novcima, jedno dijete mu je dosta, ne želi ih više, a ja bi bar još jedno, zatim nema nikakvih običaja u sebi, kad je Božić i Uskrs, njemu je muka kad se moramo rodbinski posjećivati. On bi najradije čitav život bio u 4 zida. Ja sam ga pokušala promijeniti, al ne ide, dođe samo do konflikta. E sad, kad dođe do konflikta ja se uvijek sjetim bivšega! Plačem svaku noć,samo s njim sa se vidila u budućnosti, poželim da sam za nj. udana kako je i trebalo biti. Upala sam u totalno krivu obitelj. Kao vjerniku mi je teško što sam u braku, a mislim na dr. A taj isti već 2 god. nema nikoga. Također misli na mene, i danas sutra kad bi se razvela, vjerujem da bi se za njega udala i tek tada istinski bila sretna. Da bi me on čekao i prihvatio i mene i dijete. Dijete mi je najveća radost. Ali kao da mi fali pola srca,patim iznutra. Udana sam u crkvi, zaklela pred Bogom na vječnu ljubav, i u dobru i u zlu. A tek sad vidim kolike suprotnosti smo mi, živčan zbog gluposti uvijek, a ja vesela i radosna i kad je problem u pitanju, jer nema nerješivog problema, kaže moja mama!:) U srcu sam vjerojatno zgriješila! Živim u nadi da ću opet biti s njim. Nemam s kime to podijeliti! Isprike na ovolikom životnom romanu! Molim Vas dajte neki savijet! šta je u redu, a šta nije! Čudno, prošlo je 2 god. Ali ja jos uvijek mislim na nj i volim ga možda još i više. Sretno nesretna.
- A lipa moja, tako ti je to. 'Vucibatine' su najbolji momci. U njima treba znati prepoznati vrijednosti, ne srditi se zato sto nije svetac. Iskustvo imaš da to nisu ni oni koji su bili mamine maze. Ali nema sad: uprti pa do smrti! Odluči se voljeti svoga muža i neživjeti u iluzijama. Tvoj muž je tvoj muž! I samo s njim možeš računati na sreću i blagoslov. Nijedan drugi za te nesmije postojati.
Post je objavljen 06.01.2010. u 09:51 sati.