Livada, prostrana livada... dokle god ti pogled seže... livada.
Početak ljeta... jutro... sunce samo što nije... u svakoj kapljici se zasjaji.
Izuva se, jedino tako osjeti mokru travu. U njoj su još zaspali leptiri...
Zvukovi su tu, vjetar se sprda njenoj kosi, korača...
Zašto je na pola livade rampa?
Z A Š T O???
Zašto kada je s ove strane slično... ne može prijeći, ne ide... ostala je na pola polja...
I sunce jednako obasjava obje polovice, probuđeni leptiri mogu prijeko, vjetar je prešao...
samo ona stoji na pola...
Ne može naprijed, a ako se nazad vrati... više neće biti isto...
Zašto? Zašto?
Zašto je zabranjen prolaz?
Kleknula je na mokru travu, ispružila ruku samo na tren... da osjeti, da dodirne... da pamti zauvijek...
drugu polovicu jednake livade...
Post je objavljen 06.01.2010. u 02:42 sati.