Marketing
A brrrrrr......
Hladno je.
Ne znam kakve su zime ovdje, mislim inače, ali je hladno.
Kažu da snijega nema, pa je padao ove godine, kao i svugdje.
Temperature su u minusu, ali to je (nisam vjerovala da ću ovo ikad reći) sasvim u redu, jer nema vjetra ni kiše. Dapače, sunce je većinu vremena, zrak je hladan, a moja se kuća zrači redovito (nekad po pet minuta, ali nekad i po dvadeset minuta). Pa i nije tako strašno.
U stvari, strašno je ako si vani ili ako nema sunca i tako dalje.
Uvijek sam mislila za naušnjake da su samo modni detalj, ali, služe svrsi. I te kako :) Još da izmisle nešto što bi pokrivalo nos (nanosnjak?) i zima bi bila izdržljiva skroz.
Eto, prođoše blagdani. Nama je bilo lijepo, iako sam ja po drugi put u životu slavila Božić van roditeljske kuće. Ono što smo primijetili je da nije pukla ama baš niti jedna petarda - osjećaj za pet. Božić sam dočekala ispunjena mirom i blaženstvom, osjećaj čiste sreće i smiraja, baš ono što mislim da bit Božića i jest.
Doček Nove godine je bio, za mene osobno (a i znam više ljudi koji se tako osjećaju) - prilično razočaranje. Naime, dan prije smo imali (opet 
) mostarsku kavu u Parizu - tri para su došli u četverodnevnom aranžmanu - i sve im je bilo divno - osim samog dočeka na Champs-Elysee.
Nije ni čudo.
Kod nas doma smo bili nas četvero, dva para. Nakon bogate zakuske (kud ćeš slaviti novu godinu i to u Parizu a bez francuske salate - koju oni zovu 'makedonska salata' - a našao se tu i pokoji foie gras), 15 minuta do ponoći smo krenuli prema Champs-Elysee, sa šampanjcem u rukama.
Brrrrrrdo ljudi. Nepregledno mnoštvo.
Relativna tišina.
Strahovito puno policije.
Jako puno tinejdžera, pijanih do daske.
Tišina.
Nikakav program, nitko ništa ne vodi. Svi samo stoje i čekaju.
Kad smo čuli nekakve uzvike oduševljenja, rulju koja je počela vikati, shvatili smo da je Nova 2010. službeno započela.
Niti vatrometa, niti odbrojavanja, ama baš ništa.
Tako da vi koji planirate ići za Novu u Pariz - ne očekujte previše od dočeka na otvorenom.
I jedna mala info: metroi rade do 1:30 ali su besplatni tu noć. Taksiji rade cijelu noć.
Mi smo čestitali jedni drugima, nasuli šampanjac u čaše, nazdravili i krenuli doma. Tako da smo već u ponoć i pol bili ponovno kod nas.
Stavili glazbu, malo meze sa strane i opalili po Riziko. 
Do sedam ujutro.
Privatna zabava je bila zaista super.
Pariz se sada već polako ispražnjava, turisti odlaze doma, pristup mnogim znamenitostima je brži i lakši, siječanj počinje kao i svugdje drugdje u svijetu (osim tamo gdje je drugi krug predsjedničkih izbora ili gdje ljigavci nakon pola godine pokušavaju izaći na površinu - neuspješno za sad 
), a osim toga - od sutra počinju velika sniženja.
U novoj godini ja sam upisala i školu za jezike, što me beskrajno veseli, naročito nakon današnjeg prvog sata. Ima nas malo, troje, i iako imam osnovu želim naučiti sve ispočetka.
Jako se radujem.
Post je objavljen 05.01.2010. u 16:22 sati.