Pregled posta

Prehrambene avanture Balkanca u Kini

Jedna se djevojka, kojoj ime sada spominjati neću, pred sam moj odlazak u Kinu okladila samnom da mi se kineska hrana neće svidjeti. Jer da kao ona zna nekog kome se nije svidjela. Ulog je bila čokolada... pa da vidimo, što sam ja to pojeo.

Prvi je dan u Šangaju, George i ja smo gladni (malo je reć). Izlazimo iz našeg hotela, koji je bio toliko skup, a ni hrane nam nisu dali, i kažemo - da pojedemo mi nešto kinesko, ha? Na cestu - Subway. Pa kud Subway. Onda Paulaner - pivnica i kobase. Da nije ovo Frankfurt? Redaju se dalje: Starbucks, Hooters, Burger King, McDonald's, ... ALO! Mi bi nešto kineskog! Ali nema. I što smo onda, ušli smo u šoping centar, američkog tipa (!!!), i tamo uspjeli pronaći kat na kojem su imali kineske restorane. Strpljen - spašen (sretan ja)!

(digresijica: Iako su me razni ljudi pitali, i čini se da postoje takve predrasude - Kina nije prljava. Bar ne veliki gradovi. Ne više nego što je prljav Zagreb, Split, Los Angeles i slično. Nisam se niti jednom okrenuo i rekao "ma ovdje ne mogu jesti, nemaju čiste tanjure" niti sam makar jednom dobio prljavu čašu.)

Čini se da je u Kini fora da platiš obrok, ali da se podrazumijeva da si ga sam i skuhaš. Mislim li da su u cijenu uključene sirovine i pribor, ali "manualni rad" ne? Upravo tako! Kako se jedan Balkanac, navikao da dođe na gotovo, snašao u tome? Sasvim okej. No, najbolje se objašnjava primjerima.

Izložak A: takozvani hotpot. Hotpot je čunj pun uglja i vatre, na kojem sjedi krug, u principu polovica torusa (geek alert!), punjena juhom. I to tako vrije. U jelovniku su navedene razne sirovine - tanke šnite raznog mesa, povrće, gljive, ma svašta. Lijepo naručiš što ti se jede i onda praviš svoju mesnu juhu. Ili ubaciš sve unutra, pa pecaš štapićima (mnogo zabavno), ili, ako želiš vježbati tehniku, držiš gljivicu štapićima dok se ne skuha. Kako je sve narezano na tanke i male komadiće, potrebno je samo malo pofuriti i već je gotovo.

Izložak B srodnik je izloška A. Radi se o uradi-sam roštilju. Umjesto hotpota priložena je ploča, s grijačem ispod. I to sjedi usred stola, a ti opet sirovinu štapićima nabadaš i pržuckaš (molim da netko provjeri je li ovo glagol). Malo manje zanimljivo od hotpota jer nema pecanja, a i hrana se zna zalijepit pošto je tanka, pa je teško koordinirat prženje, stavljanje nove ture, stavljanje stare ture u usta i razgovor. Kao što je rekao jedan moj profesor, "Vi ni na benzinskoj ne bi mogli raditi, jer tamo treba žvakat žvaku i točit benzin istovremeno!"

Došavši do Pekinga, i obavivši neke akademske poslove, Lina i ja bijasmo počašćeni finom večerom. A što se u Pekingu jede nego: Pekinška Patka! Pekinška patka je, tradicionalno, vrlo složeno jelo. Patka se reže na dvadesetak različitih dijelova od kojih se svaki onda priprema na poseban način. Naravno, takvo jelo je onda i vrlo skupo, pa obrok za dvoje dosiže i nekih $90= cca 450kn. Naš domaćin ipak nije Krez, pa smo mi jeli nešto skromniju verziju, no i dalje odličnu. Na slici se vidi kako se pravilno jede pečenje patke - u tanku rižinu palačinku se slaže povrće, sezamov umak i meso, pa se sve srola i stavlja u usta. Cilj: jedna palačinkica - jedan zalogaj. Pa tko živ, tko mrtav (ugušen). Uz pečenje je bila i juha od patke, i mislim još nešto od patke, ali sam zaboravio.

Ostatak kineske hrane koje smo probali nije bio toliko ekstravagantan, ali mi je sve bilo jako fino. U Kini se, bar na sjeveru čini se, ne jede toliko riže kao u nekim drugim azijskim zemljama, npr. Koreji. Dominantniji je tofu, puno povrća i dosta začinjene hrane. Ali Kina je toliko velika i raznovrsna da se sve ovo vjerojatno mijenja od regije do regije. Uz hranu se redovito dobije ili vruća voda (o da!) ili zeleni čaj. Jela se ne naručuju "kompletna" kao kod nas, nego se dosta toga naručuje odvojeno - riža, svaka vrsta povrća, meso i slično, tako da jela više sliče kolažu svega što ti donesu. I praksa je da se, kad jede više ljudi zajedno, naruči svega i svačega pa se svaki prilog dijeli. Kao "fast food" su popularne okruglice s mesom, rezanci i mesne juhe, koje su puno bogatije nego što mi to obično zamišljamo, tako da se čovjek (Balkanac!) može i od juhe najesti.

A sad nešto potpuno drugačije - dijetno: ceremonija pijenja čaja. U Kini se čaj prije u svim prigodama. Kao što sam već napisao, čaj se obično dobije čim se sjedne u restoran. To je običan, niskokvalitetni zeleni čaj. No u posebnim prigodama, postoji ceremonija pijenja čaja. Čaj se ne zaslađjuje, osim eventualno neki voćni čajevi, koji se smiju malo zasladiti medom. Ali bolje ne. I nikako se ne pije čaj iz vrećice, nego lišće u sito pa prelij vrelom vodom.

Usprkos bombastičnoj najavi, ne znam puno o njoj, osim da se sastoji od više vrsta čajeva koji se piju. Dobar dio čajeva ima svoj način na koji se pije - neki se moraju srkati da bi se izrazio okus, neki se moraju "žvakati", a neki se serviraju u dvije šalice od kojih jedna služi za mirisanje, a druga za pijenje. Svima im je zajedničko da postoji "forma" kojom se drži šalica, i ta se forma razlikuje za "njega" i "nju". Šalica se drži jednom rukom, a pridržava prstom druge. "Ona" će šalicu držati tako da raširi prste ruke, što predstavlja cvijet i simbolizira žensku ljepotu. "On" će šalicu držati punom rukom, koja predstavlja zmajevu šapu, simbol odvažnosti.

Na samom kraju posta - naramak brzopoteznih stvari koje sam probao. Slike pogledajte na Flickru, naći ćete već što je što.

• morska trava "s Južnog pola" - predjelo, jako fino, hladno i začinjeno, jede se štapićima,
• miso juha - juha sa sojinim temeljcem (u principu japansko jelo),
• kuhane ličinke dudovog svilca - pod zubima kao grožđice, okus po orasima - jeo bih opet, nije loše,
• pržene jegulje - kao i svaka druga pržena riba, npr. oslić
• žele od svinjske krvi - FINO! zamislite puding s okusom krvavice,


• magaretina - jako dobro meso, ima poseban okus, ne sliči ni na što drugo što sam probao, ali nije po divljači... pod zubima slično jako mekanoj teletini,
• bambusovi izdanci - gdje god sam ih probao, ili su sami po sebi ljuti, ili su bili začinjeni. U svakom slučaju, hrskavi prilog!
• gorka dinja - slična krastavcima kad budu gorki (KAD SE GULE U KRIVU STRANU :D), ovdje se namjerno takve dinje serviraju. U principu paše uz masna jela.
• "kotlovina" - ili nešto slično - na ražnjićima nabodeno razno meso, poznatog i nepoznatog porijekla, i povrće, koje se što kuha što peče u cjelodnevnom umaku (mmm) - čini se kao nešto što vam mama ne bi dala da jedete, ali bi uvijek rado pojeli.

Suma sumarum: sve je bilo jako fino, kao što je razvidno iz veselja na mom licu. Jedino sam požalio što nisam uspio probati psa. Usprkos nazivu onog filma, to je više korejska hrana. No Lina i Lan nisu baš bili zagrijani, a ja nisam znao sam naći. Tako da će pričekati neki drugi put. A okladu, s početka priče, sam dobio. Dorina, s cijelim lješnjacima. Može i Milka. S cijelim lješnjacima. Hvala, bio mi je užitak.

Post je objavljen 05.01.2010. u 11:11 sati.