3. sječanj... Danas je Janu rođendan, isto tako meni zadnji dan doma... A vani je nakon dva tjedna izašlo sunce, a ja odlazim... Nema veze ustat ću i još malo uživati u maminim porcijama ponfrija koji zapravo ima masu i okus i puno kečapa, ustat ću i spakirati stvari i još deset puta provjeriti jesam li sve uzela sa sobom... Pa ustajem jer čujem tatu kako odlazi Janu i Slimu čestitati rođendan. To je ful slatko... to što i tata i sin imaju rođkas na isti dan... Tjeram mamu da ide sa mnom u golubinjak. Jučer sam kikiću kupila igračku fosil dinosaura koji moraš kao iskopati kao pravi paleontolog i sastaviti. Odabrala sam stegosaura. Uz to sam mu uzela i poster na 15 najpoznatijih dinosaura... sve to u Alenovo i moje ime... Za prijevoz sam se ogrebla Slimu koji je vozio kod druge bake pa sam malo prošvrljala po gradu. Osim toga kupila sam kartu za autobus do Zg. Ostala sam šokirana kad sam saznala da najjeftinija karta od žnj prijevoznika košta 136 kn u jednom smjeru... Jebote... pa nije im bus od zlata... meni nije frka mogu se ja voziti i u krntiji... Ali da se vratimo na nedijelju. Mama je Janu odnijela tanjur s kolačima koje ona radi, a Jan obožava. Kad smo im pokucale na vrata mahnito je dojurio mali slavljenik i okice su mu malo zapele na smotani poster koji je bio velik, ali ubrzo kad je shvatio da mu je bakica donijela havajske ruže ništa više nije bilo važno jer to je ipak najbolji poklon. Namjesstio se ispred TV-a i uživao u kolačima ne mareći previše za dinosaura kojeg je frknuo sa strane. Drago mi je što je klinac pregenijalan, a tako iskren i jednostavan pa definitivno mogu reći da nije normalan ako pod normalno podrazumjevamo prosječnog klinca.
Kasnije sam kroz prozor vidjela kako Slim i Jan sjede vani i Slim mahnito mlati ciglu u kojoj su skriveni ostaci fosila dok Jan kistićem razgrče prašinicu. Neka se zabavljaju. Hela me zamolila da odem s njom po tortu koju je naručila, a nalazi se skroz u Matuljima što je 20 min vožnje od Rijeke i smjeru Učke. Nas dvije smo otišle po tortu na spadermena koja je koštala 270 kn i sigurno je dopremile do verande na sigurnu nisku temperaturu. Nedugo zatim došla je Lucija kako bi mi "malo dosađivala" dok se ja spremam. Na kraju sam ipak ja njoj dosadila jer je misteriozno nestala pa sam spremanje nastavila sama. Mamica mi je i ovaj put pripremila puno sušenog voća. Točnije jabuke, dunje, banane, kivi i pokoja mandarina... Osušila je kolutiće kivija... u to nisam mogla povjerovati, ali okus je bio identičan ili još bolji. Ma presuper. I tako još par provjera i bliži se rođendan... Pa mogla bi teti javiti da dolazim ranije... Nije bila pretjerano oduševljena, ali ajde. Mama je cijelo vrijeme tražila jedan papir ma kojem je bila kopirana moja ruka i napisana porukica još od vremena kad sam bila klinka, a porukica je glasila "mama, ova ruke je za tebe da se uvijek možeš uhvatiti za nju". I tako dok je ona tražila ja sam stajala do stalka za peglanje na kojem se nalazila užegla pegla. Uskoro sam osjetila užasnu bol i refleksno zgrabila opečenu ruku. Nisam ni previše pritisnula no kad sam pustila sam skužila da sam ogulila sprženu kožu. Opeklinica dužine 5 cm, širine 1 cm na šaci... Boli ko vrag i odvatno izgleda. Na rođendanu se sjatilo hrpetina djece i roditelja za koje nisam znala čija su djeca i tko je postao roditelj pa je Helina kućica bila pomalo tijesna... Ali nije frka. Veliki su uglavnom bili vani u budućem dnevnom boravku, a kikići i mame su bili unutra... Hela je jadna trčala cijelo vrijeme i opsluživala ekipu unutra, a Slim ekipu vani...Ja sam se non stop prešetavala van-unutra itd. jer unutra bi bilo bolno za opeklinu, a vani bi bol jenjavala no meni bi bilo hladno pe eto... I tako torta i pravac na autobusni kolodvor. Pape me odbacio.
Došla sam do busa gdje su šoferi ubacivali prtljagu i svoje tri torbe jedva jednom rukom poskidala sa sebe jer je na ovoj zatezanje još uvijek bilo bolno "za Zagreb"? kažem. "Ne za Zagreb na drugu stranu" rekoše njih dvojica ništa ne radeći... Ok sad sam opet morala sve tri torbe povješati po sebi jednom rukom pa je potrajalo... "Za Zagreb na drugoj strani"!!!!!!!! rekoše opet i ne bi mi nitko pomogaoniti me pričekao stoka jedna... To je zato što sam imala masnu kosu svezanu u rep i nisam bila naperlitana plavuša s kilom šminke i blesavim osmjehom... Nije ni bitno. Put je bio usran jer je bila noć i samo mi se spavalo. Kad sam stigla dočekao me moj kolačić s poljupcima i jednim parom ruku koje su mi pomogle tegliti moju imovinu. Na parkiralištu su nas čekali njegov frend Pipo i Renata pa su nas autom odbacili do doma. U stanu isto ko i prije, ništa novo... Raspakirala sam prtljagu i sve pospremila... Zube nisam oprala!!! Zašto, pitate se??? Pa zato što sam zaboravila uzeti četkicu za zube i kaladont... Zajedno s 20 eura koje sam dobila od mamine prijateljice za sv. Nikolu. I tako... očito je da ni danas ujutro nisam bila oprala zube iz poznatih razloga... Već živci rade jer je 9 jutro a teta kuha prosenu kašu od koje ja trebam pojesti pola... A ne jede mi se, uostalom imam 69 kila što znači da sam se ukupno udebljala 4 kile... Aaaaa... Užasno... osjećam to u trapericama... Ali nema veze...
Otišla sam se okupati i oprati kosu pa sam kad se kosa osušila krenula u Travno vidjeti jel stan još uvijek na istom katu i da li je nekim čudom djedica očistio balkon... Stoje li još ista slova na ploči i takve sitnice.Prije toga, svratila sam u dm i kupila colgate neku četkicu s kojom dobiješ i malu pasticu za zube... Kad sam došla otvorila sam vrata balkona da uđe malo zraka, najprije sam oprala zube... Sa sobom sam dovukla 1 metar čokolade od riže i natrpala u Medim ormarić, zajedno sa sušenim brusnicama i nekom verzijom m&m-sa... Ah zatim sam malo upalila tv... I malo čistala i učila ono što već moram da bi napravila seminar o ksenoestrogenima... Nešto kasnije mi se pridružio Dragi... Donio je dvije talijanete paje to čak sam skuhao:)... A onda smo nas dvoje radili ONO što inače ne radimo dok je Medo u stanu... Jel Vas golica mašta??? Da, da ono što se ne bi usudili raditi pred nijim... Znam da nagađate ,ali reći ću vam...prali smo pod ...da da... Ipak sam došla vidjeti jel taj stan živ pa sam pomela balkon - onaj koji nema golublju kakicu, a onaj koji ima sam samo pogledala i pomirisala i zaključila da smrdi ko vrag pa sam ga i zatvorila. Nisam htjela prati onaj prvi zbog hladnoće, ali to me nije spriječilo da operem pod... Oprali smo pod u kuhinji i iza i oko hladnjaka... aha... točnije ja sam prala, a on je ispirao krpu i cjedio s obzirom da moja opeklina za pravo čudo ne voli toplu vodu. Onda smo krenuli i na dnevni boravak no iznenadni poziv nas je zaustavio... Alenichu ja zazvonio mobiltel... nešto bla bla ... KUGLANJE... ajme i ja bi... A jel može Ivana s nama?... aha aha... pa za nekih 15 minuta...
"To je bio Dino i pita hoćemo li na kuglanje s ekipom? Ja sam rekao da smo kod avenue mall-a za 15 minuta"... Hm... "Ti operi suđe ja ću pospremiti krš koji sam već napravila"... Da i sve to je bilo i gotovo za nekih 15 minuta... Isključila sam tv (sorry Medo, ali baterije nisam izvadila iz daljinskih), grijanje i ostavismo sve kako je bilo, samo polovično malo čišće:)... I tako je to kad između ONO i ONO stane neka zanimljiva ponuda... To kuglanje već čekam 4 godine... A tko čeka dočeka... Na stanici nas je pokupio Ivor koji je došao autom... I nakon izvjesnog vremena smo stigli do novootvorene, nove, ogromne, u američkom stilu kuglane pokraj city centra one... Bilo nas je 11 pa smo unajmili dvije staze na dva sata ukupno i posudili cipelice... To nas je koštalo 600 kn. Dakle 50 kn po osobi... za 2 sata... Ali isplatilo se... Bilo je ful zabavno. S obzirom da sam bila u amaterskoj ekipi, a to uključuje i mene sreća se mjenjala sa svakim krugom tako da sam prvo fulavala, onda rušila pa opet fulavala... Tako je bilo svima iz naše ekipice dok je susjedna bila više profi s jednom crnom ovcom... Kasnije nas je isti momak Ivor razvozio po Zagrebu i to je isto bilo zabavno... Eto me sad doma i pišem izvještaj... i idem sad spat... Napasajte oči:) Vi moji vjerni čitatelji:)
Post je objavljen 04.01.2010. u 22:15 sati.