Kad je jutro osvanulo provodađije su pokušale ponovo da ga nagovore
na brak iz interesa ali nije želio ni da čuje, bili su razočarani jer im je
propal posao i rekli su mu da mu neće moć pomoć te da kod njih može
da ostane do kraja tjedna. Mislili su tako da će pristat pošto nema gdje da
ode ali varali su se jer je bio odlučio da ide na more a tamo ima posla baš
uvijek.Bili su razočarani kad su shvatili da nisu uspjeli u svojoj namjeri da
ga kao komad govedine prodaju seoskom pekaru, a selo ne bi bilo selo da
se odmah nije pročulo kako pekar nije uspio da priženi zeta na sve svoje
bogatstvo. Pred trgovinom je jednog dana Marijan sreo jednu garavušu
koja mu je zavrtila pamet, bila je kao vila vitka garava ko sam vrag i vrckava
kao čigra.. Naravno seoski trgovac mu je ispričao odmah da je to udovica
sa malim sinčićem i da živi sa majkom i babom , garavuša se vratila nazad
u trgovinu kao da je nešto zaboravila a u stvari je odmjeravala Marijana od
glave do pete . Marijan se pravio nevješt da ništa ne primjećuje i stajao je sa
strane kao da traži nešto dok je garavuša pričala sa trgovcem grleno se
smijući. Kad je odlazila ,navratite na kavicu rekla je trgovcu kroz smijeh
naravno dolazimo na kavicu kad ja zatvorim trgovinu dodao je trgovac dok
je ona izlazila na vrata. E prijatelju večeras malo prije šest sati dođi pred
trgovinu pozvani smo na kavicu ja i ti, ma ček kao pozvani ja i ti mana nije
nitko zvao . Gledao sam kako si je gutao očima a i ona tebe i nemoj glumit
kad znam da bi je potrošio kao i ja samo da imam priliku za to. Doista malo
priješest je Marijan došao u trgovinu i sa trgovcem pošao na kavicu kod
zagonetne garavuše, najprije rakija i slatko pa kavica a poslije kavice večera
onako ukusno pripravljena . Garavuša se doista trudila da sve bude super
maloga sinčića je cijelo vrijeme držala baka, kad je završila večera trgovac
se je pod izgovorom da mora poć doma oprostio govoreći samo ti sjedi
ja doista moram da pođem. Marijan je mislio u sebi ma znam ja zbog čega
ti odlaziš , samo idi nismo pupkom vezani niti sam ja beba da neznam nać
put nazad. Mali Loran je već pokazivao znake da mu se spava pa je garavuša
zamolila mater da ga pođe uspavat u svojoj sobi, a babu su otpremili u staru
kuću na spavanje. Tako da su Marijan i Milica ostali sami u dnevnoj sobi
naravno da je tražila da joj priča o sebi sjedajući do njega a mirisala je na
lavandu i bila opasno blizu Marijana tako da ga je taj miris golicao jako i nije
trebalo mnogo da se nađu u zagrljaju ljubeći se vatreno kao da im nedostaje
vazduha te jedno drugom daju umjetno disanje. Ništa i nitko za njih nije tad
postojao samo oni u vatrenom zagrljaju , idemo u sobu rekla je u predahu
naravno Marijana nije trebalo nagovarati na to dugo. Sobica je bila već za
to pripremljena krevat pripremljen za spavanje, da za spavanje za slatku
i dugu noć koja je bila pred njima, duga i nezaboravna. Ljubili su se tako kao
da im je to posljednji put, tako kao što se ljubi samo u snovima dok je noć
odmicala a znoj natapao postelju odmarali su se i ponovo ljubili istim žarom
tako ih je zatekla i zora u strasnom milovanju. Miris kavice se već širio i kucanje
na vratima te poziv na jutarnju kavicu ih je nagnao da se obuku te izađu vani
umivanje hladnom vodom je donijelo svježinu poslije neprespavane noći.
Kad su ušli u kuhinju koja je bila prijatno ugrijana a na stolu slatko rakija i kavica
naravno i ozareno materino lice, ajde deco sedite i poslužite se zaslužili ste
govorila je smješkajući se. Slatko i rakijica kao i kavica su doista prijale
Prorok.
Post je objavljen 05.01.2010. u 00:00 sati.