Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/twolostsouls

Marketing

DA... ONA

Prije svega... Sretna godina svima onima koji vole život u njegovom prvobitnom značenju I svima onima koji vole prirodu I našu prekrasnu planetu. Želim Vam svima puno zdravlja na prvom mjestu I da ne dobijete svinjsku gripu usred semestra. Želim Vam I manji PDV I manje crnih misli...
A sad s obzirom da je jutro I to prvo u 2010. god. Moram se osvrnuti na posljednji dan u prošloj ne tako dalekoj godini. Na jučer...

Detalji o buđenju su ovaj put isparili, ali Jan sigurno nije navratio po svoj dio dogovora. Mami sam odmah priopčila kako sam gladna, ali nisam znala što želim jesti pa sam objedovanje odgodila na neko vrijeme. Tijekom dana sam tu I tamo malo mamici priskočila u pomoć s izradom kolača I navečer sam oprala pod... baš divno malo sam I mrdnula k..... otkad sam doma. Poslijepodne sam s Lucijom crtala one freeky spooky gluposti točnije tehnikom puhanja kroz slamku. Umalo su mi se pluća stisla pa sam to okončala I svoja remek dijela odnijela slatkišu. E da I prijepodne sam se lijepo okupala, oprala kosu dva puta I obrijala sve što se dalo obrijati da ipak u tu novu uđem glatke kože na nogama. Obukla sam se u jedino što mi jue bilo prihvatljivo s obzirom da mi je crna obleka bila u pranju. Dakle plave traperice I plava majičica I na to plava trenerkica + kvazi kožna jakna. Lice mi je kolkiko toliko normalno izgledalo pa sam bila zadovoljna. Otišla sam dolje po Luciju pa smo se uputili u golubinjak točnije u njihov trenutno nedovršeni budući dnevni boravak. Tamo je Slim stavio stol na kojemu je bila njegova makina od kompjutera zajedno s dobrim ozvučenjem. Na suprotnoj strani bile su dvije bačve preko kojih je bila daska, a na njoj plahta I to je predstavljalo šank. Na šanku je bila cuga I to crno I bijelo vino, puno Coca Cole, pokoja bočica piva, sviječnjak, kolači. Do šanka je bio još jedan ozbiljan stol na kojem je uglavnom bila konkretna hrana. Pokraj mjuzaboxa bila je jedna klupica na kojoj smo nas dvije zauzele poziciju. Gore su bili Slim I Hela, Dado I Nina, Luka, Jan , moj pape, Ana Marija (Janova cura koja ipak ima 27 godina). Ubrzo nam se pridružio još jedan par Slimovih frendova. Dosada nad dosadama, ipak nismo se svi znali, pozornost je najviše pljenio ni više ni manje Jan koji je okolo skakao u crvenoj kabanici jer je padala kiša, a osim toga nad cijelu Rijeku se spustila magluština od koje se vidio samo prst ispred nosa osobe do Vas. Luciji je dopizdila dosada pa je demonstrativno otišla u donji dom. Muškići su ispalili par raketa, ali kroz tu magluštinu samo se čuo hitac, no ništa od boja pa su došli do zaključka da ih je najbolje ispaljivati pod manjim nagibom. Slim je čavrljao sa svojim prijateljima, pape se prešetavao, Hela je pričala s Ana Marijom, a Jan je non stop visio po njoj. Nakon što je I meni dosada prelila čašu koja je malo prije bila puna bambusa krenula sam do Lucije da ipak ne bude sama. Ionako je tek 21 sat pa se stignemo još 10 puta vratiti gore. U kuhinji je tv bio upaljen I baš na programu “Pirati s Kariba” ajd super to baš nisam dugo gledala, a tako volim taj naš HTV koji svake godine stavlja reprize repriza reprize. Ma oni se sigurno brinu da mi svi dobro usvojimo gradivo. I zato nam nisu stavili niti jedan novi film, a država im toliko para daje, a mi kao uzorni građani svaki mjesec plaćamo pretplatu na televiziju koja ne ispunjava naša očekivanja. Plaćamo 60 kn mjesečno za 2 televizijska programa koja su jedno veliko sranje ili platiš T-comu 60 kn za max tv I imaš hrpetinu programa koji idu u korak s vremenom. No sad sam već odlutala od teme. I tako sam pogledala taj filmić dok je Luce cijelo vrijeme njurgala po filmu, valjda pubertet... Ne bi znala:) I onda sam opet malo otišle gore. Sad tamo više nije bilo Ana Marije jer ju je Jan oteo. Naime, Jan je mali kikić I treba mu dosta sna pa kako bi se primirio Hela mu je upalila neki program s crtićima I razvukla kauč, no ne može bez Anči pa je zahtjevao njezinu prisutnost. Pa eto nekoliko njegovih izjava...
Jan: Anči pa skini se
AM: ma ne mogu
Jan: pa skini čizme... ali čarape smiješ ostaviti... a zašto se nečeš skinuti pa kako češ onda zaspati tu?
AM: ne mogu se skinuti jer nemam piđamu
Jan: a zašto nemaš piđamu?
AM: pa nisam znala da ću tu doći pa je nisam uzela
Jan: a hočeš mi doći sutra
AM: hoću
Jan: I uzet češ piđamu?
AM: hoću
To je bio jedan od niza izjava zbog kojih se Anči osjećala zatečeno jer ovaj mali zavodnik ima svoj sistem zavođenja. Tako da smo svi umirali od smijeha kad nam je to pričala...
Nedugo nakon toga posjetila ih je Nina...
Nina: Jan pa što me više ne voliš?
Jan: ma volim te, ali ti sad možeš ići
Nina: hočeš da odem?
Jan: da ja sad imam Anči pa ti možeš ići
Nina: ali Anći ti ne zna peći fine palačinke kao ja.
Jan: Anči jel znaš ti peći fine palačinke?
Anči: znam!
Jan: Nina možeš ići.
I tako je to potrajalo negdje do 22.45. Bilo je tu još izjava poput “Vidiš Anči Johny Bravo gleda sve zgodne cure, ja gledam samo tebe”
Kasnije sam je pitala jel pao kakav dogovor? Je kaže ona. Moram sutra doć s piđamom.
Hela će morati izmisliti dobar razlog zašto neće doći? Zato što kupuje piđamu … u Ljubljani reče Dida.
U međuvremenu je otišao onaj par Slimovih frendova pa smo ostali samo Mi family svi sretni I otvoreni za sprdanciju. Inače je Slim bio DJ, ali je zamjenio Anči kako bi Jan zaspao. Zašto bi to upalilo? Pa zato što (citiram Slima) “Ja sam mu najdosadniji pa će odmah zaspat”... I bijaše tako. Ulogu DJ je preuzela Helena, tako da su se ostatak večeri vrtjele pjesme koje su obilježile mladost naših staraca inaše odrastanje. Jedan od komičnijih trenutaka bio je kad je Hela pustila “Maglu” od Josipe Lisac koju smo do zadnjeg stiha svi pjevali jer smo umirali od smijha. Zapravo stvari su se tek zagrijale jer sad nigdje nije bilo onog D od dosade pa sam pokušala Luciju nazvati da opet dođe dolje jer je šmugnula. Slim se latio mikrofona pa nam je demonstrirao glas potreban za neku pjesmu od Srebrnih krila za koju opet trebaš napeti abdomen I iz dna dijafragme potegnuti onaj hrapavi glas. Da potrebno je I obrve držati u točno određenoj poziciji. Čuli smo I pokoji stih od Dide kad bi mu Slim stavio mikorofon ispred brade. Najviše nas je zabavila pjesma “Dodirni mi kolena” jer bi slima posebno zabavljale one dionice sa Č pa nam je I njih pjevao: “Dodaj mi papuČe”, “Namjesti jastuČe” I tako dalje. Ipak njaefektniji je bio dio “dodirni mi kolena” kad bi se on spustio iza hele I počeo joj dirati koljena. To je bilo ful smješno I taj slim je totalno zabavan čovjek. Evo jedan njegov monolog koji proizlazi u ovakvim situacijama kao zajebancija:
“Slime hoćeš jedan bambus? Pa da mogao bi baš jedan popit. Evo natoči si Slime Bambus. O da e hvala ti puno. Živio”
Još 15 minuta do ponoći. Nismo previše nabrijani na to pa uživamo u zajebanciji. Nina I Dado plešu cijelo vrijeme. Luka umire od smijeha, Anči sjedi I pijucka bambus, hela I slim skakuču, a ja u cijeloj toj sceni izgledam potišteno I bezvoljno. “Ajde Ivana sjedni uzmi si cugicu I zapali si jednu. Znam da ti fali, ali moramo sad to preživjeti” I njezin dragi nije s njom pa me razumije. Ukupno sam te večeri zapalila 4 slims cigarete aka 1 običnu jer su slims poprilično nevidljive. No dovoljno vidljive da opet iznova zaključim kako mi ne stoje I kako mi se zapravo ne da pušiti, no u toj super maloj zabavnoj atmosferi začinjenoj cigratama I pušačima odlučila sam se privremeno trovati vlastitim dimom već kad se gušim u njihovom. Dragi nemoj se ljutiti... Neću više barem neko duže vrijeme ili dokle god si mi ti u blizini. To ti valjda nešto govori. Dakle moraš biti sa mnom non stop.
Odjednom su si svi počeli čestitati novu godinu pa valjda je odbrojilo. Spustili smo se dolje kako bi vidjeli vatromet. Da u nadi je spas. Sve što smo od te magluštine vidjeli bili su svjetlosni impulsi daleko u magli popračeno gromoglasnim zvucima, ali od krasnih efekata ništa. Nema veze. Vratili smo se gore I nastavili sa zabavicom. Dida je otišao spavati jer su ga kosti boljele. Lucija je ovaj put došla gore. Pa tek smo se zagrijali, a zabaljala nas je zanimljiva glazbica koju smo mi stariji svi znali jer su to ipak bile stvari 80-tih. Poput abbe I Kemala itd. No sve smo ih znali pa smo svi pjevali I plesali. Nina I Dado su se razbacivali svojim plasnim pokretima za feštice. Luce je umirala od smijeha, a Luka bi se povremeno uvukao između svojih roditelja I plesao s njima. Slim bi nas tu I tamo zabavio svojim monolozima, Anči je povremeno visila na mobitelu, a Hela je zajedno samnom cupkala u nekom ritmu. Ja sam se zapravo tako samo grijala, prevencija od hladnoće. Sve nas je ponovno zagrijala “Manuela cha cha cha” …
ponoć I pol “Ej ljudi meni se spava ja idem spavat” Ma daj Ivana jesi normalana? Ajd ok još koju pjesmu...
1 h ujutro... “Meni se sad stvarno spava odoh ja” Ma ajd ne seri... dobro možda još koju...
jedan I pol... Šegovići se kupe jer djeca moraju na spavanje pa I ja koristim priliku da se domognem svog kreveta... Pa pozdravljam Anči, Helu I Slima koju su još malo nastavili čagati I trčim ka svom krevetiću da odletim u fazu sna... Umigoljila sam se ispod poplona I našla odgovarajuću pozu u kojoj mogu zaspati. Činilo se da je prošlo svega pet minuta kad sam pogledala na sat I bilo je 8 I pol ujutro kad sam se ustala.
Poslije 22 h postalo je ful zabavno I zakon. Baš imam lijepu familiju I tko kaže da se starci ne mogu zabavljati jer oni su upravo to svojoj dijeci. Znam da pravo značenje toga koliko nam je zapravo bilo super nisam uspjela dočarati, ali pokušala sam napisati neke tračke humora kojih se najbolje sjećam jer moje pisačke sposobnosti su ostale zanemarene još od srednje škole pa nisam mogla sve baš prenijeti u ovaj post koliko sam htjela. Jedino mi je falio Dragi u svemu tome jer sam htjela da se I on zabalja s nama jer znam da bi mu se svidio odabir DJ I malo opušteniji I zabavniji način života koji vlada u našem domu... Naravno nije sve uvijek savršeno, ali ovo nam je bio jedan od boljih dočeka jer smo svi bili zajedno, osim mame jer ona uvijek ide spavati, ali to ne sprječava nas ostale da uživamo u zajedničkim trenucima. Bilo je tu puno priče I sijećanja lijepih...

Znam da post ima hrpu grešaka, ali jebi ga nemam word da me podsjeti pa eto uživajte u ignoriranju istih:)

Post je objavljen 01.01.2010. u 12:07 sati.