Još sam doma...... lijepo mi je.....
Moja zadnja dva dana na poslu su prošla iznad svih očekivanja.......s obzirom da i naš generalni direktor danas ima svoj interni blog na kojem piše u biti gluposti i formalnosti odlučila sam ja anonimno naravno, ostavit svoj trag u sad već skoro mojoj bivšoj firmi.....
Tako sam direktoru napisala komentar na blogu...... popljuvala i njega i menađere koji nama malima dirigiraju životima i sudbinom i nek se malo zapitaju jel sami provode "pobjednička ponašanja" na koje nas sile. I još sam napisala neka ih bude sram šta direktorima kupuju skupe aute a ljudima dijele otkaze..... da ne duljim, bio je dosta dugačak komentar da nikog nije mogo ostavit ravnodušnim.......
I bila sam ponosna na svoje dijelo....... i još sam uvijek...
Poslije mog komentara nanizali su se i drugi komentari, na kraju to sam i htjela, pokrenut lavinu.......
Prošla je ona novogodišnja fešta s firmom..... i to jako dobro je prošla.......već dugo ne pamtim tak dobre fešte.....
Iako sve je rano počelo, u 15h ....... zamišljeno je bilo kao afterwork party od 15 - 19h, kak da ne, pa ko nas može otjerat doma u 19h????
Tak je i bilo.....sav službeni dio je završio vrlo brzo, ostalo mjuza, klopa i cuga........
I tako dođe svako malo netko od mojih kolega do mene i čestitaju mi na odličnom komentaru na direktorovom blogu......a ja"HA?????"
Naime, sav taj revolt sam ja već prije komentirala sa svojim kolegama i prepoznali su me u tekstu tak da moj "anonimni" komentar i nije tako anoniman......al neka, sve to isto ja mogu svim direktorima i menađerima izgovorit u četiri oka i bez grižnje savjesti.........
Koliko pljeska sam dobila, koliko divnih komplimenata.....da sam sposobna, da sam radila u krivom odjelu te nisu mogli prepoznati moj potencijal, te da sam ja rođena za rukovoditelja........
Ma pička vam svima materina, da vam pička materina.....gadovi, govnari i kreteni...... kasno je za komplimente!
No poslije 19h naša ekipa, mi se nazivamo "otkazanima", se povečala sa nas 5 do nas 40......... i svi pjevaju s nama..... i za nas....
Kasnije smo poromijenili lokaciju te nastavili u jednom kafiću uz tamburaše.......
Ludilo svjetskih razmjera, cijelu večer svirali za nas "otkazane".............
Ljudi za koje nisam ni sanjala da bi došli pozdravit se, čvrsto mi stisnuli ruku, zagrlili me i rekli "Mala, ako ikada šta zatrebaš samo se javi"...... lijepo je znat da možeš na nekog računat, danas-sutra nikad ne znaš ko ti može bit od pomoći
Ja sam inače cendrava po prirodi, al u nekim situacijama iz principa ne puštam suze.....tako i kod otkaza
Ali kad sam vidla svoje kolege da plaču od jada i tuge..... nešt je u meni puklo......ostavljam drage ljude, prijatelje koje ću imat cijeli život, ekipu snova.....da, bilo mi je teško......
S vremenom ćemo se rijeđe čuti, slabije viđati i rastopit će se prijateljstvo.......
Bilo je tužno, nekima je proradio alkohol pa su pričali šta nisu smjeli, ja kao i uvijek napravim se pijana a u biti poskrivečki na pijem.....ubili bi me da nisam pila..... moraš malo radi društva.....ne?
Kasno se vratim doma..... i još mi tutnji u glavi i tambura i pjesma i osjećaji.........
Ekipa, najjači ste.....sve vas obožavam.......!
Post je objavljen 29.12.2009. u 12:21 sati.