Kad promišljamo suvremenost , ako uspijemo postići potreban odmak nuždan objektivnom motritelju , svakako će nam pažnju privući fenomen općeg , sveprisutnog , svekolikog ubrzanja . Unatoć tome što se suvremena fizika još poprilično oslanja na dobrog , starog Einstain-a , vrijeme više nije relativno . Vrijeme je postalo – kratko . Oni početni bajti gotovo neopazice i preko noći narasli su do gigabajta . Koliko sutra to će biti ili možda već jesu kvadribajti ili kako se već zovu . I dok je ne tako davno pismo(vijest) putovalo mjesec pa i više sada svi živimo u tzv. realnom vremenu . Sputava nas jedino brzina širenja elektromagnetskih valova . Ta se brzina prenjela i u sferu kulture i dok smo nekad imali „mamute“ poput Sinatre , Robića ,Jusića i inih koji su trajali i trajali .... sada „zvijezdice“ frcaju na sve strane , zapravo to su asteroidi jer ni ne bljesnu a već ih nema . Pomama za novim licima . Svakodnevno knjižare pune izloge novim piscima i svi su , barem sudeći po reklamama , novi stupovi kulture . Imam dojam kako se svijet poput razigranog psa vrti u krug i pokušava dostići svoj rep . Znamo iz iskustva fizike kako ta bjesomučna vrtnja povečava centrifugalnu silu i jednog će dana ne usporimo li sve svršiti u dar-maru . Ipak , u svom tom obilju svega i svačega provlaći se jedna crvena nit . Ljudi hlepe za NADOM . Čini mi se , nedefiniranom nadom . Traži se nada ali ne pojašnjava se o čemu je zapravo riječ . Nada u što ? Što bi zapravo htjeli ? Nedavno je jedan čovjek probudio nadu svijeta . Tako se barem činilo . Tako su o tome pisali . Slogan kojim je dobio izbore glasio je „ da , MI možemo“ čak je i objavio knjigu imenom NADA .Činilo se kako je cijeli svijet na nogama . Ozarena lica u transu su ponavljala „ da ,Mi možemo“ . Ali što ??? Nisam uspio shvatiti . Među prvim mu je potezima bilo oduzeti nadu nesretnim žrtvama neželjenih trudnoća , nakon toga poslao je u rat novih trideset tisuća vojnika a svijet mu je dao Nobelovu nagradu za mir . I histerija je zamrla . Ne pobuđuje više nadu . Nada se tad nakratko preselila u za tu prigodu zgodno preimenovan „HOPEnhagen“ i opet „čorak“ . Brod tone a oni se i dalje penju jedan drugom na leđa sveudilj u NADI kako će onaj drugi prvi potonuti a onda će tek vidjeti može li se što poduzeti . Giovannino Guareschi u „don Camilo-u“ napisao je kako je čovjek „prokleto biće osuđeno na – napredak“ .Aldous Huxley napisao je „vrijeme jednom mora stati“ . Pa stanimo već jedanput ! Okanimo se zvjezdica , instant –nade ,zaustavimo tu suludu vrtnju ! Vratimo se korak nazad . Povratimo strpljenje i trpljenje . Vrijeme je da prepoznamo jedinu NADU . Dolazi Božić .
Post je objavljen 21.12.2009. u 23:47 sati.