- Ma koji će ti kua doposci u Opatiji? Šta si lud? - rekao mi je Deno sinoć u "Morčiću" kad sam ga pitao kol'ko dođu. I evo još jedne životne pljuske nakon samo par sati... Sjećam se da posljednji put kad je u Opatiji biloovoliko snijega, gotovo da nisam sam smio preko ceste... A ne volim ga iz dubine duše... Ustvari, volim ga dok on vani pada, a meni zavaljenom u fotelji ispred kamina u jednoj ruci šalica s punčem ili kuhanim vinom zaslađenom po mom guštu, a u drugoj tri "trice" ili "napola od baštona"... Uz to se prostorijom širi miris sarme koja tek što nije spremna za posluživanje, a čije će mi kisele čari tako prijati u suzbijanju mamurluka...
Ova idilična slika ipak je tek plod pustih maštarija o neostvarivim željama, jer karte imamo, vino bi lako nabavili, snijeg je pao, ali niko iz kartaške ekipe nema kamin... a i „trice“ teško da bi me posrale... U realnosti, jutros me probudio cvokot vlastitih zubiju i susjedovo prigušeno grebanje lopatom po dvorištu po čemu sam promptno osjetio tu životnu pljusku koju je ovoga puta opalila priroda neslanom šalom bez imalo smisla za humor...
Koliko kontradiktornih i oprečnih osjećaja prema istoj pojavi kada se u obzir uzme faktor vremena... Ko klincu, snijeg je bio sinonim za sanjkanje, grudanje, lomljenje sigi i iskazivanje kiparskih talenata, a po zakonu ponude i potražnje, isto je toliko bio dobrodošao koliko je bila i jako rijetka pojava... 20 godina kasnije, postao je gruba pomisao na bljuzgu kao neminovnu nus pojavu, poledicu i hodanje rinzolom opreznije nego da hodaš po jajima, mokre rukavice, blokirane i zaleđene nožne prste koji ne bi osjetili ni jaki udarac tupom sjekirom, vlagu koja uvijek pronađe put i kroz najkvalitetniju obuću i odjeću...
Taman smo prekjučer izvlačili šibice 'ko će se smrzavat dok pazi na oganj kod pripreme koljenice pod pekom (vidi post Grafče na tafče party) i baš kako sam i predvidio ništa od toga... jutros se javio Čuki:
- Abort mission... ovdje je pola metra napadalo... to ti je to... ko da sam u Trumanovom showu... iza Učke sigurno nema ničeg... nekakav zid ili paravan... kad god ja nešto isplaniram dobijem kajlu...
Ima par ljudi od kojih sam krajem kolovoza čuo kako ne mogu dočekat kraj ljeta... Sad bi ih, u sezoni gripe, redovne i ove druge, malo pitao za zdravlje...
Post je objavljen 19.12.2009. u 12:15 sati.