Pita on mene…da li je bolje meni- sa njim..
a to je pitao i žmirio, ipak nespreman na odgovor
A kad sam rekla da je- bolje..naravno, da mi je bolje…
mogao se čuti onaj zvuk kojim zrak kroz nosnice dugo ulazi u pluća,
i osjetiti da je napetost tišine tog kratkog trenutka njegovog iščekivanja jednostavno nestala…
I to sad nema veze, što on zdvaja koliko je to „bolje“?..“bolje od boljeg“?…“bolje u tri p.m. bolje“?…
i kolika je količina tog „boljeg“ meni, zadovoljavajuća…
ali pustit ću ga… nek se zabavlja sa mjerenjem tog mojeg „boljeg“…
Post je objavljen 15.12.2009. u 01:31 sati.