Ponekad se zaustavimo u nekom vremenu. U prostoru smo navikli zaustavljati se, ne iznenađujemo se više. Baš kao što nas više ne iznenađuju lopovluci, laganja, skandali, netalentirani samoproglašeni umjetnici i još k tome slavni. Ne iznenađuje nas nasilje, nedostatak novca, evropske ucjene, glupost predsjedničkih kandidata.
Odavno smo raščistili s ponosom, ne trudimo se utjecati ni na koga. Čak niti na sebe. Zemljo moja, što smo ti učinili!
Snijeg se lijeno kreće ulicom i njezinim krovovima. Promatram ga s prozora. Kažem mu: požuri malo, zabijeli ovu našu prljavštinu! Neka nas dotakne iluzija čistoće, barem dan, dva, tri.
Snijeg šuti, ali ulica se smije: - Uzalud ti trud, dovikuje mi kroz metež pahulja. Nešto ne štima, polako shvaćam.
Ovo je lanjski snijeg, da, onaj lanjski.
Post je objavljen 14.12.2009. u 15:07 sati.