Ludilo demo(n)kracije
Kako vrijeme odmiće s obeščaščene odaliske nazvane „demokracija“ nema više što spadati . Velovi su već odavno zgužvani pod nogama . A opet ; ...- pobornicima nikad dosta .Bolešču zvanom ; „hrvatska šutljiva većina „ inficirala se cijela Europa . Kad su onomad Francuzi i Niskozemci pravili probleme Veliki Brat ( udaljnjem tekstu – Europska Komisija ; EK ) dosjetio se jadu i supstituirajući referendum parlamentarnim odlukama provukao Lisabonski sporazum do kraja . Mali kamenčići u cipelama ( Irska i Češka ) uspješno su izbačeni . Upravo je nevjerojatno s kolikom se lakoćom u ime demokracije demokracija davi . Pitam se kako zadržati zdrav razum slušajući domaće apologete europskih ujedinjenja kako lupetaju o civilizacijskim stećevinama a koje nam je nuždno steći ulaskom pod čizmu EK . Pa koje su to stečevine ? Nitko ne raščlanuje tu zbirnu imenicu . Kakav je to prinos EU fatamorgani zvanoj „demokracija“ ? Europska suvremena politička doktrina ne podnosi volju bilo koje zajednice ukoliko se i imalo očeše o „sveti“ cilj dokidanja nacija , kultura , vjera i jezika a u svrhu stvaranja Orwelovske – Euroazije . Kad su nedavno Austrijanci na trenutak pokazali ostatke nekadašnjeg austrougarskog ponosa i samosvjesti ponizili su ih poništivši rezultate izbora a Haidera koji nije htio prignuti glavu – ubili su . Sada se iz svih topova puca po Švicarcima tobože pod egidom skrbi za vjerske slobode a zapravo zbog panike ne će li švicarski referendum osokoliti Nijemce i Francuze . Potonji su u anketama pokazali naznake buđenja svijesti o identitetu . Masonskoj EU trebaju stanovnici bez porijekla ,sjećanja i korjena . Trebaju im pijuni kakve god boje bili a koje će se bez traumi moći seliti od mila do nedraga a za potrebe ekonomije . U toj bolesnoj projekciji budučnosti nije daleko dan kad će obitelj doživjeti sudbinu nacije . Divide et impera je načelo koje će biti dovedeno do savršenstva jer jedino atomizirano društvo omogućava neupitnu diktaturu oligarhije . Budučnost koju opisahu distopisti Huxley i Zamjatin već lupa na vrata ( nadati se je jedino kako će u Huxley-evskom rezervatu Hrvati pronaći mjesto eda bi služili kao primjer anakronog ) . Upravo je fascinantno kako je Huxley prije osamdeset godina u Fordovoj pokretnoj traci prepoznao stremljenje ove civilizacije ka svom humanističkom kolapsu . I ovaj se put pokazalo kako je „put u pakao popločan dobrim nakanama“ . Za nadati se je kako će muslimani prepoznati hipokriziju svojih trenutnih „branitelja“ i kako neće „nasjesti“ Danajcima . Paradoks je što na podizanju minareta inzistiraju isti oni koji djevojkama – muslimankama brane nošenje burke , feređe . Oni bi minarete gradili upravo stoga ne bi li ih relativizirali , i njih i krščansku baštinu Europe . Multi-konfesionalno , multi-kulturalno društvo s vremenom gubi bilo kakav identitet odnosno poprima novi a kojeg je zbog , najčešće , nikakve ukorjenjenosti lako ignorirati . Identitet će biti sveden na privatnost doma a dom će poput onih u Zamjatinovoj distopiji „Mi“ imati staklene zidove . I to neće biti dom naturalne obitelji već prostor za boravak osamljenog pojedinca . Eto , to je „europska budućnost „ Hrvatske . Sudbonosno je pitanje ( a moje htijenje ) hoće li Hrvati imati dovoljno pameti i dostojanstva ostati „otok s blagom“ ? Hoćemo li prezreno „ognjištarstvo“ vratiti na pripadajući mu pijedestal ? Izolacija ili kako to prodane duše vole reći ; autizam , je nešto najljepše što se Hrvatima može dogoditi . Hoćemo li kao nacija napokon osjetiti da je prostor na kome obitavamo NAŠ prostor ? Neotuđiv u svakom kvadratnom milimetru . Hoćemo li dopustiti da nas sluge Sotone uvjere kako biti Hrvatom ne znaći – ništa i kako je relacija Hrvat – Hrvatu zločin sam po sebi ? Hoćemo li dopustiti uvjeriti nas kako ljubiti svoje znaći mrziti tuđe ?
Barba
Post je objavljen 11.12.2009. u 16:55 sati.