Marketing
Graveyard of Weekness
krv je kapala poput kapljice kiše za rosnog dana... polako, umirujuće, bezbrižno. nitko nije mogao slutiti ovakav ishod, nitko mu se nije nadao. nitko sada i ostaje nitko, ležeći preda mnom poput otpalog lista za jesenskih dana dok polako umire blago čekajući svoj odlazak. rijeke krvi čine dan, daju mu svježinu dok tuguje za boli nedavno nanesene dijelu sebe, razlogu za što je tu i što se opet nanovo rađa iz beznačja. zatišje koje daje je nepodnjošljivo dokle god jedni druge krive za ovaj događaj. obračun nas dvije, kraljice noći, carice tame i vladarice mržnje koje su stajale jedna nasuprot druge čekajući početak ulaska u ponor bez kraja, crnu rupu bez povratka i kraj nesnosnog završetka. sve je slutilo na jedno... kako se boriti protiv toga?
uživala sam ispijajući joj svaku kapljicu koja je ostala u tijelu joj ledenom, udisajući svaki dah koji je značio kraj, svaki tren bio je užitak, svaka sekunda značila je osvetu već davno skovanu. oči širom otvorene gledale su me preklinjući me da joj okončam muke, da je spasim od razočarenja i podarim joj san, taj prekrasni san vječnog spokoja, tu predivnu i veličanstvenu smrt. svaki dio moga bića zahvaljivao joj je na toj slatkoj, opijajućoj poslastici grimiza koja je tekla svijetleći poput dijamanata sitnijih od praha kako se slijevaju niz glatku kožu kamenog prikaza. svaki trenutak tekao je sporo šaljući je u najgoru noćnu moru plamteće realnosti. jecaji parali su odjekom šume čineći najljepšu melodiju, harmoniju sklada i kaotične nesavršenosti, prijezira i kajanja bolne strijepnje. čitajući joj svaki treptaj, gledajući svaku misao i živeći svaki trenutak njenog života dok meko šapuće o njemu, predahnula je. prekinula svoj začarani krug slijepe netrepljivosti, tuge i očaja. izdahnula je posljednji dah, osluhnula zadnji šum i prepustila se samoći, sudu prevage, na milost i nemilost - njemu... napuštajući ovaj svijet ledeno hladnog obrisa, kamene spodobe i sjene krvave, ona je bila osvećena. bol za bol, život za život vraćen je. njeno besmrtno tijelo gorjelo je plamenom zadovoljstva dok polako nestaje i pada u zaborav umobolnog sjećanja na obračun trajanja. prešla je sve granice koje su postojale, izdala je ljude do kojih joj je bilo stalo, izdavši pritom sebe. uništila je se onog trenutka kada se meni umiješala, kada je išla meni u osvetu, mene povrijediti, mene osuditi. presudila si je, završila život prožet patnjom, proklet njome, osvetom. htjela je uništiti život osobe koja mi je bila sve, dala je svoj kako bi uzela njezin. zaklela sam se da će platiti i to sam ostvarila. ostala je još samo jedna osoba, njoj bliska, koja je sljedeća na redu.
come out, come out where ever you, come out, come out to play...
Post je objavljen 04.12.2009. u 23:18 sati.