Skupo kompjutersko povezivanje državne administracije u Hrvatskoj služi povećanju neučinkovitosti državnih službi. Zašto bih inače morala ići s jednog kraja zemlje na drugi da dobijem potvrdu o nekažnjavanju, koja mi je potrebna za prijavu na natječaj za posao?
Kako je uopće moguće da razgovor sa službenicom Općinskog suda u jednoj ozbiljnoj državi izgleda ovako:
- "Dobar dan."
- "Dobar dan."
- "Molim Vas, uvjerenje o nekažnjavanju."
- "Osobnu."
- "Izvolite."
- "Pa, da, vidite, vidim ja vas tu i sve, ali ne mogu vam dati uvjerenje."
- "A zašto ne?"
- "Pa vaše prebivalište nije u Zagrebu, nego u Xxxxxx."
- "Ali, Vi me vidite u sustavu, valjda to znači da mi možete izdati potvrdu."
- "Pa, da, mogla bih, ali, znate, vi morate na potvrdi imati žig Općinskog suda iz mjesta prebivališta."
- "To znači da moram ići u Xxxxxx."
- "Pa tamo vam je prebivalište."
- "Da, da... Doviđenja."
Nazovem telefonom dan kasnije da još jednom provjerim i žena se s druge strane slušalice istrese na mene, da šta ja nju uopće zovem kad mi sve lijepo piše u zakonu. (Piše i na Internetu, draga gospođo, ali ja glupsonka htjela bit sigurna u to da je državna služba neučinkovita, komplicirana i da zapošljava isključivo neljubazne, neučinkovite i priglupe ljude, prije nego što to podjelim s ostatkom svijeta.)
I tako ja sad moram kupiti kartu do Xxxxxx. Ustati u ranu zoru da bih došla do Općinskog suda u Xxxxxx dok još traje radno vrijeme. Uzeti vražji papir sa žigom Xxxxxx. Čekati na bus ili vlak za Zagreb barem dva sata, u šugavoj birtiji na kolodvoru u kojoj služe kavu u prljavim šalicama.
Taj dan u raju ne Zemlji ne mogu ugurati u raspored ovaj tjedan. Natječaj za posao završava u petak.
Zbogom bolji dani! Hvala debilna državo!!!
P.S. Svjesna toga da sam sebi kriva što nisam mijenjala adrese prebivališta i dokumente kad je bilo vrijeme.
Post je objavljen 02.12.2009. u 12:54 sati.