Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/muirgheal

Marketing

Ante Tomić: Čudo u Poskokovoj Dragi

Prognana iz tinela od strane ultra-desne nepušačke struje moje obitelji, u kužini sam se od srca smijala mahnitim zgodama osebujnih likova "Čuda u Poskokovoj Dragi". A taj, u ova naša luda vremena, dragocjeni smijeh je tek vrh ledene sante izvanrednih svojstava ovog romana. Ante Tomić je svaki svoj lik obojio slojevitim osjećajnim i moralnim osobinama tako da su se već na početku čitanja, pršteći od života, materijalizirali u moju kužinu i praveći golem metež nisu mi dali ni oprati suđe, niti izaći iz kužine do zadnje stranice.
Negdje, na polovici puta, kad je već iscizelirao skoro sva lica, Ante Tomić kaže da je dospio u stvaralačku krizu; "upalio sva četiri žmigavca i neko vrijeme ostavio roman na cesti". Uz duboko poštovanje, mislim da je istina nešto drugo - izgradio je moćne i uplivne karaktere koji su se jednostavno oslobodili njegovog nadzora, umaknuli mu s pera, napravili cijeli darmar i zahuktali radnju do neslućenih razmjera. Jadovan Ante! Suviše kasno je bilo za zaustaviti ih a jednako nemoguće i stravično se činilo poći za njima i što će, gdje će, pobjegne glavom bez obzira. Na veliku sreću, izjalovio mu se taj pokušaj; brojčano nadmoćniji neprijatelj stjerao ga je u kut i uz iznimnu hrabrost i još znatniju snagu volje autor se smjerno uhvatio u koštac sa svim onim što se imalo zbiti njegovim junacima.
Ne mogu se složiti s grubim izrazom da su sudionici ovog čudesnog književnog djela, djeca kršne Zagore, ogoljeni do kože. Baš suprotno, zavodljivo im je skidana jedna po jedna naslaga života u skučenim okolnostima i nemilosrdnog obrambenog mehanizma, dok na kraju nisu ostale tankoćutne emocije i lucidna misaona svojstva. I kako ih onda čovjek, a pogotovo žena, majka i kućanica ne bi voljela. Eto, srce mi je zaigralo od sreće kad sam neočekivano srela Stanislava i Don Stipana.
U ovoj ganutljivoj romansi vrtoglavo se izmjenjuju složene (para)vojne operacije dostojne prominentnih stručnjaka s West Pointa, prizori divljeg seksa, spektakularna auto potjera, a sve gurmanski začinjeno komičnim situacijama i istančanom satirom. Uz jednu živahnu kameo pojavu, čudotvornu kozmetičku kremu glasovitog porijekla i još priličan broj uveseljavajućih prigoda, jasno je da ni jedna "slučajnost" nije slučajna. "Čudo u Poskokovoj dragi" sadrži sjajne elemente komedije apsurda ali slijed zbivanja matematički precizno gradi kompleksnu slagalicu čiji je svaki segment ciljno usmjeren težnji i interesima svojih srčanih aktera. Ovo nevjerojatno klupko Ante je uspio besprijekorno razmrsiti ne dopuštajući si ni najmanju grešku koja se inače zna potkrasti i najvećim majstorima ljubavnih zapleta ili trilera.
"Čudo u Poskokovoj dragi" vapi za ekranizacijom a ja se samo nadam da će, kad do toga dođe, biti dovoljno sredstava za napraviti veliki spektakl (kao i za pozamašnu svotu na piščevu računu, naravno:) i da se neće odstupati od izvornika jer upravo ovakva radnja i konačan ishod je ono što plijeni naša srca. To bi lako mogao biti biser hrvatske kinematografije.

Ante, hvala!

Ante Tomic Cudo u Poskokovoj Dragi



Post je objavljen 02.12.2009. u 02:47 sati.