JESENJE VEČE
Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kučice i toranj; sunce u ranama.
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe,crneći se crnim vranama.
Sve je mračno,hladno;u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljini slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapuće o životu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.
(A.G. Matoš)
Post je objavljen 01.12.2009. u 13:03 sati.