Halo dobro došli , pa gdje ste ja sam mislio da nećete
niti doći, hajde samo ulazite ne skidajte obuće niste
doma ovdje se ne skida. Tetak je već bio dobre volje
kad su gosti došli na vrata, gospođo kuhaj kavicu i
daj ormašicu stiže mali švaler, da švaler i konjanik
daj da vidim kao to izgleda govorio je smijući se dok
je gledao marijanovo čelo sa flasterom . Počeo je da
pjevuši, žen me ćaća il tamburu kupi ja u nešto udarati
moram. I tako ti moja junačino ganjaš curice po bolnici
jašta nek se zna čiji si, samo ti navali jer bolje je ranije
da počneš. Stari ti da ćutiš panjino stara šta si se ti tako
upalio nemoj da te ja dohvatim ovom oklagijom, ostavi
dijete na miru, da dijete nije on više dijete to je momčina
tetkova momčina koja će postat pilot kao i tetak a cura
ma tek tada će bit cura. Ma dat ću ja tebi cure, procurit
će tebi ako te ja dohvatim, kroz smijeh je govorila tetka
noseći kavu, rakiju sa neizostavnim mezetom , naravno
za Marijana je bila ormašica sa sokom. Ma nosi taj sok
može naša momčina rakije, doduše nije prokuhana kako
on to voli, smijao se kao lud. Zezao je Marijana naime
kad je jedne zime dolazio kod njih ćaća je prokuhao
rakiju sa šećerom i Marijanu se osladila, ćaća ga je gonio
od stola a tetak govorio nemoj Božo pusti nek proba .
Marijan je popio tako da je opekao dlan na desnoj ruci
na štednjak, povraćao i odbolovao prvi mamurluk.
No to mu je bila škola, ni danas ne dozvoljava da se
to ponovi, voli popit čašicu ali kad je dosta zna reći ne.
Ručali su tetka je napravila pituljicu, pituljica je u stvari
pita sa krompirom samo da se krompir stavlja u male
isiječene dijelove lista u obliku kvadrata, ali ukusna.
Konačno su se odlučili da pođu doma, morali su da paze
da ne bi izgubili vezu iz Vareša prema selu jer bi morali
dugo da pješače. Naravno navratili su u trgovinu da kupe
nešto za Mariju i Ivanu i uputili se na željeznički kolodvor.
Tamo je Marijanu bilo lijepo doista, kolodvor u Sarajevu bio
je pun svega, požurili su na peron i ukrcali se na vlak koji
je već čekao na kolosijeku. Sine ja ću malo da odrijemam
a ti pazi na stvari evo ti karte kad dođe kondukter da me
ne budi, znaš da ćaća nije spavao . Marijan je gledao kroz
prozor i razmišljao o svojoj Leili, vlak je kloparao prema
Podlugovima . Samo da dođemo doma pa da vidim svoje
Mariju i Ivanu, u ponedjeljak škola ajme poželio je i nje
nije dugo vidio tih prijatelja. Vareš , konačno prodrmao je
ćaću koji je spavao cijelim putem. Sreća pa je autobusna
stanica u Vareš Majdanu bila blizu željezničke pa nisu morali
daleko da idu, autobus je već čekao a njih dva se ukrcali
te pošli doma. Cesta je bila slaba pa su putnici skakutali na
sjedištima kao kukuruzna zrna kad se peku na vatri zimi.
Na zvijezdi su izašli iz autobusa i imali jednu dobru turu
od četiri kilometra da propješače do kuće. Zvijezda planina
šuma je bila tako gusta a zdrak tako čist kao da nije bila
Vareška željezara samo nekih desetak kilometara niže dole.
Kad su stigli na ravnu rudinu, brdašce iznad sela, selo se vidilo
kao na dlanu, ne samo njihovo selo, vidila su se i sela sa desne
strane Krivaje. Kad su ušli u dvorište i kad su ih ugledale Marija
i Ivana potrčale su im u susret i zagrlile te izljubule Marijana
kao da se nisu vidjeli mjesecima već.
Prorok.
Post je objavljen 30.11.2009. u 00:00 sati.