Znas dragi,
kad zakoracis u mimohod
svog zivota:
zastani, ostani
ne koracaj
putevima mracnim
gdje kamenje lomi kosti .
Zivot je poljubac mora
na otvorenu ranu.
ono furizno more sto
lomi stijenke tvoga srca.
more je lijepo bez soli
znamo i ja i ti ,
ali sve se nekako vrti
oko iste stvari:
zivota, groba
ljubavi, bola !
svega se zasitmo
u trecem zagrizu
i ostanemo ispijeni
poput rose na kaktusu
danasnje brige,
sutradasnje zelje ,
dusa je imucena obecanjima
mi smo samo voštane figure
blizu plamena
istopljeni od tolikog zara
postajemo tvrdi poput kamena,
nemamo nigdje nikoga
sami lutamo prostranstvima
i gubimo se u vlastitim mislima.
Post je objavljen 28.11.2009. u 15:02 sati.