Marketing
I'm back again :)
I evo me nakon mjesec dana putešestvija.
Kad putujete avionom, na aerodromu nerijetko susrećete poznate osobe. Tako je prošli put sa mnom u avionu bio i Darko Rundek, a ovaj put svoje najmilije je sa Plesa ispratio Oliver Mlakar (još uvijek je živ, još uvijek isti i još uvijek ima isti osmijeh).
Kave u kafićima su drastično poskupjele od srpnja ove godine. Nemalo sam se iznenadila kad sam vidjela da je cijena kave s mlijekom (male) 9 kn, i to i u Puli i u Rijeci i na svim benzinskim crpkama na autoputu.
Ali sam i pila bijelu kavu za 7 kn u Zagrebu.
Ono što me je oduševilo je dovršenje nekih radova na cestama (riječka obilaznica, recimo). Naime, kad smo prolazili prošli put, to je bila muka i pokora, gužva i čekanje, al sad izgleda sasvim solidno.
Nagledala sam se serija sa hrvatskim titlovima 
, nakupovala sam se knjiga i raznih potrepština u DM-u. Dočekala rođenje jednog prekrasnog dječaka 
i sve u svemu, napunila baterije do sljedećeg dolaska.
Najčešće pitanje koje su mi ljudi postavljali bilo je "Je li skupo u Parizu?" Bila sam sklona reći da jeste, dok nisam vidjela cijene u trgovinama (koje su isto drastično skočile od srpnja), tako da mogu reći da je skupo u Mostaru i u Hrvatskoj, a da u Parizu nije skupo (govorim o osnovnim prehrambenim artiklima koje se mogu kupiti u dućanima). Mada ni odjeća ne zaostaje. I to je ono što me je dosta ražalostilo, moram reći.
Pariz je skup na raznim levelima, ali nikako na osnovnim životnim potrebama. Bar ne iz moga kuta gledanja, jer ovdje pojam "kriza" ima sasvim drugačiji prizvuk i fale sasvim druge stvari nego kao kod nas. Jer ako je ovo kriza, onda ne znam kako je kad je dobro.
Ali da ne ulazim u te detalje, ne želim.
Kad sam već spomenula Pariz, primijetila sam da uopće nisam pisala o arrondismantima ovdje. To će biti tema mojih sljedećih desetak postova, ako u međuvremenu ne iskrsnu slike sa Božićne parade ili nešto slično
Post je objavljen 26.11.2009. u 11:25 sati.