Jesen je za nama, barem što se prvenstva tiče. Bilo je uzbuđenja i iznenađenja, pobjeda i poraza, uspona i padova, punih i praznih mreža.
Osvrnemo li se na igru naših starijih limača, mislim da je općenito dobra (ma znaju oni) ali da su imali velike oscilacije tijekom sezone, dosta problema sa lošije plasiranim ekipama (Lokomotivom i Trešnjevkom) i čini mi se gubili bodove gdje nisu trebali. U takvim okolnostima trenutna četvrta pozicija (ima nešto zaostalih utakmica) je puna šaka brade, ali bi trebala biti i motivacija za dodatno zimsko brušenje.
Mlađi limači jedina su momčad koja je prema kraju prvenstva, usprkos ili baš zbog promjene trenera, vidljivo napredovala. Pokazali su zavidnu volju, upornost i nepokolebljivost. Loš start sezone preokrenuli su u najugodnije iznenađenje na Klaki u finišu se pobjedom nad bolje plasiranim Dragovoljcem plasiravši na dosad nedostižnu 5. poziciju.
Plasman velikih zagića je možda lošiji od očekivanog, mislim više zahvaljujući njihovoj slaboj efikasnosti nego lošoj igri. To je svakako problem kojeg je svjestan i trener Marko i na kojem će raditi predstojećih mjeseci.
Naši najmlađi mališani pokazali su da mogu jer kad pobjeđuju čine to zaista uvjerljivo. No prema rezultatima njihova pozicija je sasvim realna. Zato treba tu još dosta rada na tehnici, kondiciji, udarcima, brzini, motorici itd. itd. Bez sumnje pune ruke posla imat će ove zime trenerski dvojac.
Post je objavljen 26.11.2009. u 08:56 sati.