Rastopljeni keks u mlijeku imao je okus djetinjstva. Glazba je potiho svirala, sa strepnjom sam čekala red na granici.
- Ivona? – pitao je carinik.
- Ja sam – odgovorila sam osjećajući se potpunim strancem.
Prolazak ispod podignute rampe čino se poput vječnosti. Prešla sam „s one strane“, parkirala automobil, izašla, čučnula uz cestu i udahnula. Duboko.
Prošle su godine. Previše njih. Uspomene su oduvijek bile prepatetične za moj ukus.
Post je objavljen 24.11.2009. u 21:45 sati.