Kada Bog postane naš vodič on zahtjeva da mu vjerujemo bez zadrške i da ostavimo svaku zabrinutost oko njegova vodstva. Poslani smo putem koji je On odabrao za nas, ali ga ne možemo vidjeti, i ništa što smo pročitali ne pomaže nam. Da djelujemo sami po sebi, morali bismo se osloniti na svoje iskustvo. Bilo bi prerizično učiniti išta drugo. No posve je drukčije kada Bog djeluje s nama. Božansko djelovanje je uvijek novo i svježe, ono se nikada ne vraća istom stazom, nego uvijek pronalazi nove pute. Kada nas vodi ovo djelovanje, ne znamo kamo idemo jer putovi kojima hodimo se ne mogu otkriti iz knjiga, ili bilo kojim našim mislima. No, ovi putovi su uvijek otvoreni pred nama i poslani smo ići njima. Zamislite da smo u nepoznatom kraju noću i da prolazimo poljima bez puta, ali da imamo vodiča. On ne pita za savjet, niti nam govori o svojim planovima. Dakle, što možemo učiniti osim da mu vjerujemo? Nema koristi pokušavati vidjeti gdje smo, gledati na karte ili zapitkivati prolaznike. To ne bi dopustio vodič koji želi da se oslonimo na njega. On će dobiti zadovoljštinu od prevladavanja naših strahova i sumnja, i zahtijevat će da imamo potpuno povjerenje u njega.
Božje djelovanje ne može nikada biti drugo doli dobro, i ono ne treba izmjena ili nadziranja. Započelo je stvaranjem svijeta i sve do danas nastavlja se istom snagom koja ne poznaje granice. Njegova plodnost je neiscrpna. Ono danas čini jednu stvar, sutra drugu, pa ipak to je isto djelovanje koje u svakom trenutku proizvodi uvijek nove rezultate, i nastavit će se tako kroz vječnost.
Jean-Pierre de Caussade, SJ
Post je objavljen 23.11.2009. u 23:55 sati.