Naš serafski otac sv. Franjo je zaslužan za jedinstvenu duhovnost, duhovnost „povratka Evanđelju“ kojom Krista stavlja u središte kršćanske i pučke pobožnosti. Krist je taj koji zauzima vodeće mjesto u srcima i umovima obična puka, On je taj koji nam daje snagu da možemo ljubiti Boga i bližnjega svoga. U svom nadahnuću sv Franjo otkriva Evanđelje u svoj njegovoj jednostavnosti. Prvo ga dijeli s braćom u zajednici koju je osnovao a onda sa svijetom kojem se obvezao služiti. Sv Franjo je bio toliko jendostavan i otvoren Bogu da je s lakoćom spoznao ono što je ostalo skriveno velikim genijima i intelektualcima njegova vremena. Ako je čitav svijet stvoren u bratu Isusu onda je cijeli svijet bratstvo i posve prirodno je da je sve u njemu i na njemu braća i sestre. Takvo bratstvo ima jednog Oca, Oca punog ljubavi u kojem sve počiva.
Sv Franjo u srcima ljudi želi zapaliti samo iskru od onog ognja kojeg je Gospodin svojom ljubavlju u njemu užgao. On nam je prenio poruku evanđeoskog života a to je život kakvim je živio Isus i njegovi učenici.Takav život ima tri sastavnice - samotnjački,zajednički i apostolski. To je pravi franjevački život. Ako jedan dio nedostaje, onda to nije franjevaštvo. Bitno je radikalno se otvoritit Duhu Istine. Ako to ne učinimo, ne znamo kamo i kuda nam je ići niti kako ćemo tamo stići.
Sv Franjo odabire život trajnog obraćenja srca jer nas jedino takav život otvara bratskoj Božjoj ljubavi. Isusa nasljedujemo po primjeru sv. Franje uvijek i iznova povlačeći se u samoću kako bi vršili unutarnje pokajanje srca koje nam omogućuje primiti nešto od punine života koju onda djelimo s braćom u zajednici ljudima oko sebe. Potrebno je nastaviti putovanje u vjeri vršeći pokajanje koje nas uči neprestano se obraćati i otvarati Bogu, iako nam se ponekad čini da smo sami pred zidom. Potrebno nam je kroz molitvu doživjeti radikalno nutarnje pročišćenje koje je teška lekcija u kojoj snagom Duha Svetoga stari čovjek molitvom biva izgnan iz nas.
Franju niti franjevačku duhovnost ne možemo shvatiti sve dok ne shvatimo koliko je Franji i njegovoj braći i sestrama bila važna Euharistija. Euharistija je sakrament, znak trajnog izljevanja ljubavi, one ljubavi koja je jedina kadra nas osposobiti za puninu ulaska brata Isusa. Uzalud je očekivati da će nas samo naše prisustvo na misi promijeniti, jer potrebno je odvojiti prostor i vrijeme kako bi ljubav i milosti koje se na nas tijekom mise izlijevaju, pounutrile preko duboke nutarnje molitve.
Takva molitva je mjesto na i u kojem se događa učenje kako Božja ljubav ulazi u ljudsku ljubav usavršavajući je. Ako to ne činimo, onda tu ljubav drugima nećemo moći davati i prouzrokovat ćemo našu duhovnu kapitulaciju.
Najdjelotvorniji apostolat je onaj koji je preobražen kristolikom nesebičnošću a takvu nesebičnost stječemo u molitvi. Prvo u molitvi moramo naučiti umrijeti svojem samoživom egoizmu. Ako to ne učinimo, onda će naš apostolat biti prilagođen vlastitim potrebama, promicat ćemo vlastitu slavu i čast iako sebe i druge zavaravamo da to činimo pradi slave Gospodinove. Nesebičnost i sebedarje koje prakticiram u molitvi treba biti pretočeno u praksu, u moju svakodnevnicu i time se natapa sve što činim.
Kao istinski franjevci pozvani smo na novi način razmišljanja i ponašanja prema Bogu i prema bratu čovjeku, odnosno prema sveukupnoj stvarnosti. Stoga bi bilo vrlo farizejski kada bi to ostalo fokusirano samo na crkvenu zajednicu, a život izvan oblikovali i gradili prema drugim mjerilima. Zato smo se osjetili pozvanima da naše poslanje utkamo u mnogostruke društvene odnose izvan granica vidljive Crkve, s namjerom potaknuti transformaciju društva, prvenstveno u brizi i ljubavi prema bolesnima, siromašnima, napuštenima...prema svemu stvorenom.
Ponizno služeći takvim ljudima i nadilazeći vjerske i druge zapreke, želimo doprinijeti da zaživi Evanđelje Ljubavi. Ljubiti ne znači pomoći ili zaštititi nekoga, istovremeno u njemu gledati puki objekt a sebe doživljavati kao mudru i plemenitu osobu. To nema veze s ljubavlju. Ljubiti znači saživjeti se u potpunosti s drugim, otkrivati u njemu iskru Božjeg plamena. Stoga budimo radosni što u bratskom zajedištvu u svjetlu vjere možemo jedni s drugima dijeliti način života svjetovnog franjevca u opsluživanju Evanđelja - slušanju, razmatranju i podlaganju Božjoj Riječi “prelazeći iz Evanđelja u život i iz života u Evanđelje“.
Post je objavljen 18.11.2009. u 15:04 sati.