Možda i opet ovdje ne bi mjesecima osvanuo novi tekst, bez obzira na svrbež u prstima, da nije ovih boleština. Starijoj sam upravo dala lijek za snižavanje temperature, i sad čekam, čekam, hoće li se spustiti pa da i ja zatvorim oko, makar na sat, dva. I ne bi bio problem, ali mi je to već treća noć dežurstva uz bolesne u ovom tjednu, a tek smo krenuli...
No, ajmo kratit ove sate, možda štogod pametnog i napišem,,,,
Mnogo se toga promijenilo u par mjeseci. Radi se o novom stanu, polasku u srednju školu, bogme i u osnovnu. Imam dva prvaka, svakog na svojoj bojišnici.
Ova starija je upisala elitno usmjerenje, prirodoslovno matematičku gimnaziju. Ponos i dika majčina... Naravno, orijentacija je prema prirodnim predmetima, doduše svi su zastupljeni, ali matematika je jaaaako važna.
Imala je ona peticu ko kuća u osnovnoj, bez problema ikakvih. Doduše, ja jesam u tome vidjela problem, ali teško se izboriti sa učiteljem koji joj je predavao i koji nije baš nešto davao. Svi smo ljudi, pa je i mene ponijela ta linija manjeg otpora, prepustih joj se, popustih i bih zadovoljna njenom peticom, samo tako.
Eee, svaka škola košta, pa sad košta i ova. Nema popuštanja u gimnaziji, krenule su ocjene, i...iz svih predmeta dobro , ali matematika...2 pa 1.
I šta sad? Instrukcije, naravno, Pojačani rad. Vježbanje zadataka. Nadoknađivanje četiri godine nerada.
Ma nije to nama problem, djeca su kao i uvijek na prvom mjestu. Nešto drugo je tlaka...
Osnovna škola u koju je starija išla, pa u najmanju ruku to je zbor freakova. Puno toga ne valja. Zadržimo se samo na matematici. Naime, svi srednjoškolski profesori su upoznati sa (ne)radom dotičnog im osnovnoškolskog kolege. Vjerujem da to zna i gospon ravnatelj dotične škole. Izlaze mu generacije djece koje nisu naučile najosnovnije iz matematike, vjerujte, najosnovnije stvari ne znaju. I to oni odlični....
Isto tako, svi roditelji znaju da je tako. I svi odmahujemo rukom - rješavat ćemo kada budemo morali. Platit ćemo instrukcije, pa ...riješit ćemo.
Je li to način?
Kod nas da. Jedini. Puno puta sam pokušavala (doduše već davno) istjerati pravdu u toj školi (sada bivšoj, fala Bogu), i svaki put se to lomilo preko leđa mog djeteta. Pa sam zašutjela. Osveta jačih nad slabijima je nekima bila jako slatka i uobičajena. Lječenje frustracija, valjda. Sada, sada više ne mogu ništa. Bilo bi zgodno ispostaviti račun školi, za silne instrukcije koje ću platiti kako bi dijete naučilo ono što je trebalo u osnovnoj školi. Tko zna, postoji li takva mogućnost? Bilo bi zanimljivo pokušati.
Što je pjesnik htio reći?
Jedva čekam model preko kojeg će se moći valorizirati rad profesora. U toj grupi ljudi, koji uče i odgajaju (doduše jako malo) naše mlade generacije, ima svega. Ima i onih dobrih, svaka čast. Ali ovakvi, neradnici, ljenčine i polovnjaci, da ne povlačim primjere kojekakvih umišljenih gusaka koje nisu u četiri godine održale jedno predavanje, ili onih koje ne rade po par mjeseci jer su bolesne (luuudeee, doslovce), a prisutne na nastavi, takvi ne bi trebali imati mjesta u školama. Takve bi sam sustav morao prepoznati i sanirati, jer nanose permanentnu štetu cijelom društvu. Po meni, takvi su ljudi za zatvor, jer se igraju sudbinama mladih ljudi, onih koji će nas izvlačiti iz govana u koje su nas slične takvi prdonje i uvalili.
Teško je u društvu bez morala tražiti pravdu.....
Post je objavljen 22.11.2009. u 00:43 sati.