Volio je prijatelje,ali mu je ona značila više od njih.
Bio je odsutan neko vrijeme,ali ga je ona vjerno čekala.
Vratio se jednog zimskog jutra isto onako kao što je i otišao.
Sreo je svoje prijatelje koji su mu od tada postali sve veći neprijatelji.
Bili su mu zavidni na ljubavi.Željeli su prekinuti njihovu vezu
te su mu lagali da se je nakon njegovog odlaska viđala s drugima.
No,on nije želio vjerovati.Ona koja se toliko klela da ga voli,
ona mala da ima drugog?Povjerovao je,ipak su mu oni bili
najbolji prijatelji.Mislio je da mu žele samo dobro.Ona mu je sretna
prišla te večeri jer ga je toliko čekala.Željela mu je pokloniti
sve one pjesme što je pisala samo za njega u toku čekanja.
Poljubila ga je u obraz,onako dječje,nevino.
Nije znala da će to njihova zadnja šetnja.
Htjela je dodirnuti njegove usne,a on je bio tako hladan prema njoj.
Te je večeri rekao da je sve gotovo.
Nije mogla shvatiti Jer je pisao da je još voli,a danas je sve gotovo.
Plakala je ali njega njezine suze nisu mogle zaustaviti,vratiti.
Neizmjerno je bacila narukvicu i rekla:
"Ako je ikad pronađe,neka bude nesretan kao i ja ove večeri".On je otišao.
Neprestano je gledala za njim,sve dok joj pred očima nije zablistala pučina mora.Samo smrt željela je ona i baci se u dubine plavog mora.
Neki prolaznik bez razmišljanja skoči za tom prekrasnom djevojčicom velikih očiju i dugačke crne kose.Oko nje se skupila hrpa ljudi,a među njima i njegovi prijatelji.Te večeri njega su tražili po gradu i našli ga
kako bode svoje vene.Ispričali su mu sve što se desilo i priznali da je sve ono bila laž.Kad je čuo što je uradila,shvati da je pogriješio.Ali prekasno jer nje više nije bilo.
FIN
Post je objavljen 21.11.2009. u 19:57 sati.