Marketing
Posthumous Rest
sukob je uvijek bio odgađan. uvijek je bilo nešto na putu, neka prepreka, nešto. bio je neizbježan. morao se dogoditi. doći taj čas kada ćemo se gledati oči u oči. mi i oni. savršenstva ovog svijeta, vladari tame, pobunjenici života. znala sam ishod bitke. ne završava se bajno, nije sve bajka i ne može biti. mogli su u trenu biti uništeni, treptaj oka i početak kraja. no zašto kvariti zabavu, ipak smo je tako dugo čekali...
hladnokrvni su otkad znaju za sebe, umom im se mota samo jedna stvar: osveta našem rodu. svom rodu. sebi. dopustili su si prokletstvo lakomislenosti, užitak bezbrižja koji je tako brzo prerastao u mržnju. bijes koji kola žilama otrova zaslijepio ih je ne dupustivši im da vide svijet drugim očima, da si oproste. traže način da nam uzvrate istom mjerom, vrate uništenje života nas za sebe i svoje ispunjenje već isprazne im duše. žive od danas do sutra samo za jednu stvar. stvar koja će im uskoro biti nadohvat ruke...
zamislite početak svog života. najbolje godine svoje mladosti, razigranost i bezbrižni dani. niste sigurni razumijete li sve oko sebe, razumijete li život. živite iz dana u dan za igru i zabavu. radite što god hoćete i nikome ne polažete račune. a zatim se jednog dana igrajući udaljite od osoba koje su vam podarile život i dolazite u ruke onima koji vam ga oduzimaju. koji se hrane osjećajem moći, koji ga oduzimaju radi zabave i kojima život i sreća nije ništa do potrebe istrebljivanja. hrane se svakim pokazivanjem straha i zauzvrat daruju bol, muku želje za smrti koja dolazi tako sporo...
tako mladi uhvaćeni u zamku života, pakao besmrtnika i besciljnost lutanja. osuđeni na put osvete majci prirodi, uništenje vlastitog roda, sjećanja vlastitog postojanja. ukinuti i zapostavljeni uživati u malim, slatkim životnim radostima tražeći smisao koji im je naglo nametnut. preziru sva bića koja kroče stazama zadovoljstva, sreće i svrhe ispunjene uživanjima njih samih. podcjenjeni svog mladolikog izgleda ne odajući ni trunku zla, dolaze po svoj dio i svoju smisao predodređen trenom ljutnje i predrasuda. dolaze po nas dajući nam sebe. uživajući u svakom dijeliću nas koji otkidaju, svakoj kapi prolivenoj zadovoljstvu, svakom izdahu patnji i boli prožetih shrvanim osjećajem gubitka. najkrvavija bitka je započela, a vi ste joj svjedoci...
uživala sam u svakom trenutku uzimanja zadnjih uzdaha, svakoj prolivenoj kapljici krvi, svakom izrazu boli i razočaranja. svaka sekunda gledanja njihovih nestajanja bila je dragocjena, svaki pogled na njih bio je umirujuć, a svaki čas proveden ovdje isplatio se. meko šapćući o životu napuštali su ga, spokojno čekajući trenutak presude, smrtni sud, prevagu časti. znajući da nisu ispunili svoju misiju, da su uništeni ni za što, da su živjeli ni za što, mirni odlaze...
vodila ih je mržnja i prijezir prema sebi i svome kovenu, svojoj vrsti. poginuli su za svoj ponos, nedostojni gutnuti ga i pomiriti se sa sudbinom, izvući najbolje od nje. svakome je dan život koji trebaju iskoristiti na najbolji način i proživjeti ga kako mi želimo, po svojim pravilima. nikome nije lako i to nije razlog da odustanemo. borba nije rješenje svakog problema, ali borba za vlastiti život, svoja uvjerenja je borba vrijedna poštovanja. borba za sebe traje stalno, nema izbjegavanja, samo mi...sami sa sobom. možete li izdržati?
*ispričavam se na čudnom načinu, tonu i sadržaju ovog takozvanog posta...razlog je gubitak ikakve imalo (ne)postojeće inspiracije i raspoloženja te volje za ičime*
Post je objavljen 20.11.2009. u 22:23 sati.