U pokretu ruke
bez boje i kista,
na osunčanom licu
uvijek slika ista.
Gdje miruju proljeća
šutnjom opjevana,
u neobičnoj slici
od prozirne pjene
nalik smo na sjeme.
Gdje miruje prošlost
pod suncem što tone,
grlim te i ljubim,
sjedim,pišem,slutim...
Post je objavljen 18.11.2009. u 19:24 sati.