Tupa me bol ostavljanja, već po navici jesenja
kroz vrške prstiju pecka kao rane na ustima kada ih dotakne sol.,
nazubljena me ljutnja ispod kože zarezuje ,
svakim svojim pokušajem da se okrene,
a lakoća odricanja od struna svemira
kroz moje tijelo i kroz kutke uma, na usta izlazi van.
Ja sam mladi muškarac, u očima svemira dijete
i igračke često razbijam, ali ih čuvam godinama.
Nisam siguran da vjerujem u ljubav, bar ne onakvu kakvom me je učila jedna princeza.,
ne znam ni koja su pravila, često ni što se događa.
Ljubav je iracionalno kompromisni model ponašanja i moguća je jedino
kod osoba koje znaju tko su.
Ako je vuk vuk, kornjača kornjača, a ovca ovca.,
i nijedno od njih to ne krije ili se pretvara,
vjerujem da je sve moguće.
Zbog straha, neminovno opet odlazim.
Neke granice treba samo jednom preći , da budeš u uniji sa svijetom.
Svi snovi, planovi i obećanja stati će u jednu crnu vreću za aluminijsku ambalažu.,
u trenutku koji nikako nije pravi.,
a naglo i oštro rezati, čak i trs koji nema nade
pomalo je agresivno jer će osjetiti cijeli vinograd., nauštrb vinu.
Iskreno o sebi ću reći, da sam još uvijek nedovoljno zreo za marmelade.,
pomalo gorak kada sam bez poklopca.,
i da greške ciklički ponavljam ponavljanjem.
Da je fiktivno filozofsko menstrualno feministički problem
nešto što mi ne ide uz doručak, to jest.,
da sam sada ranjiv, uzdrman, uplašen i gladan, to jest također.,
ali da će me netko nasilno i pod uvjetima mijenjati.,
e to nije.
Post je objavljen 17.11.2009. u 09:35 sati.