Marketing
Četiri godine bloganja
Na današnji dan prije četiri godine otvorih ovaj blog. Uzbuđena i radoznala kako ću se snaći u novom virtualnom svijetu, koga ću upoznati u blogosferi, kome će moji tekstovi biti zanimljivi, tko će ostaviti traga u komentarima...
Statistički podaci me ne opterećuju. Uostalom, kako mogu vjerovati podatku da imam 0% fotografija na svom blogu, jel... 
Ni broj od 825 objavljenih postova nije neki posebno bitan pokazatelj ukupnog dojma kojeg ostavlja moj blog. Bitno je ono što mi je ovaj blog pružio. A to je beskrajno zadovoljstvo upoznavanja s vama 
. Nekoliko divnih prijateljstava koja su prerasla granice bloga 
. Od moje "stare" ekipe malo njih još ima blogove, ako su ih i zadržali – rijetko pišu ili su si uzeli stvaralačku pauzu. Broj blogera priraslih mi srcu povećavao se i smanjivao, neke od vas posjećujem svakodnevno, za neke navikoh da se jave jednom tjedno, neki me obraduju jednim postom u mjesec dana.
Ne patim za nekim "statusom" u društvu blogera. Nisam ni među cool a ni među almost cool blogerima (ma, naravno da bi mi bilo drago da jesam, al ne režem vene na rukama što nisam). Na naslovnici bijah nekoliko puta, većinom zbog objavljenih fotografija. Kriterije odabira niti ne želim shvatiti. Ako netko od urednika smatra da je nešto od onog što objavljujem dovoljno zanimljivo da se stavi na naslovnicu, mašala. U tolikoj masi blogera i postova, uvijek se nađu neke iste teme i isti motivi pa nek glavni i odgovorni biraju. Jako me raduje činjenica da se moji postovi mogu naći pri guglanju vezanom uz široki raspon tema. Osim politike i seksa, ne znam koje se teme nisam dotakla u ove četiri godine. A tako sam baš i planirala ovu avanturu – pisati blog o svemu i svačemu što me okružuje, o čemu razmišljam, što me ljuti ili raduje. Tijekom vremena neke su teme bile više zastupljene, ovisi što me okupiralo u određenom razdoblju. Neke teme jednostavno nisu bile dovoljno zrele, ili još uvijek nisu, a da bih pisala o njima. Takav sam tip, volim dobro izanalizirati za i protiv, isplanirati korake do nekog cilja i tek kad sam dovoljno sigurna u sebe i svoje odluke – mogu ih izbaciti iz sebe i uobličiti u riječi.
Ono do čega mi je stalo, i zbog čega ću još dugo, dugo pisati blog su vaše posjete, vaši komentari. Neki put ih je više, neki put manje, neki od vas rjeđe me čitaju, neki redovito. Najčešće pišem 3-4 puta tjedno, tko je rjeđe u blogosferi a želi pročitati većinu onog što pišem – treba mu vremena da me "pohvata". I bila to 2-3 komentara ili 7-8 ili 15-20, bili to samo pozdravi, osmijesi i zagrljaji ili opširna razmišljanja o temi posta, jednako me raduju. 
Post je objavljen 16.11.2009. u 09:39 sati.