Nije lako , a i skoro nemoguće
uravnotežiti dva srca.,
i sve izazove svijesti što ga nosi ovaj život.
Ego je krvotok srca i u dva je različita boja krvi.
Tjera ih da tijelu daju snagu
za sve što od svemira prepozna,
po vibraciji ili po mirisu prašine raspadnutih zvijezda ,
sumpora i morske soli.
U nekim pričama koje sam zaboravio navesti na niske.,
pojavljuju se avioni.
Nije da ne letim i sam, ali uglavnom avionima.
Mislim da ih volim i jer povezuju priče
i jer su simbol baš ljubavi.
A unutra je toplo, ugodno i osjećam se sigurno.
Nikakva tri srca, vatreno srce i I ( srce) NY ( New York).
Avion.
Uzlijetanje , bassovi u trbuhu, dobra tjeskoba i noge iznad zemlje...
izvan oblaka i iznad oblaka i bočica votke ili jastuk..,
stujardese, stujardi, eros i tanatos i problem podijele prostora među klasama.
Slijetanje, neki poznati bassovi u trbuhu, ali naopako, unatrag.
Promjena vremena, grada i stanja..,
udarac u planet i tragovi krvi iz svog srca.
U avionima se slabo krvari, na aerodromima mnogo više.
Baš gledam , iz aviona za Berlin , ovaj avion
koliko je moćna igračka.
Leteći životi i metalnom divu..,
melodrama stotine ljudi u samo jednom letu .,
iznad svojih tjelesnih mogućnosti.
Vidim boju svoga srca, ego je noktima otvorio krastave rane.,
fluidno je zelena, u tragovima tirkiz.
Nedovoljno , ali jako blizu..
kompatibilna za avion.
Post je objavljen 14.11.2009. u 20:30 sati.