Jedi, ali prestani kad si puna. Nastavim li trpati hranu u sebe znači da sam uhvaćena u vjerovanje da je moja sreća u tome da nečega imam više. To je razlog pretjeranog punjenja sebe bilo kojim umjetnim simbolom sreće (hranom, modnim markama, opijatima, uspjehom, slavom, bogatstvom, avanturama) to je razlog mojih ovisnosti: ne hranim njima stvarnu sebe, nego potrebe svoga ega, svog vanjskoga ja. Moj ego želi više. Moj ego je vječno neostvaren, nezadovoljan, gladan. Što više trpam u njega, gladniji je.
Moje unutrašnje ja, međutim, zadovoljno je s malo, dovoljno mu je točno toliko koliko sam dobila. Ne teži za više. Sretno je s onim koliko ima.
Slušam li svoj ego, nemirna sam. Slušam li svoje unutarnje ja, mirna sam: znam da u sebi imam sve što mi treba jer moj me komadić beskonačnosti povezuje s izvorom.
Post je objavljen 12.11.2009. u 10:16 sati.