Od male, bezopasne riječi može nastati knjiga
Pa autogrami, ugovori i kamere
Za jednu bolju rečenicu može se dobiti Nobela
A ja imam lošije namjere
Skučiti se pod stih ili dva
Kao prognano, smrdljivo pseto pod stari slamnati krov
I čuti se, jedva, kroz pokislu dlaku
Kako dišem
A svi me pitaju „zašto više ne pišem“
Nemam o kome, dovraga
Nemam o čemu
Nitko ne dotiče ludo u meni
Ne valja ljubav, nedostaje mašte
Strasti crkavaju u osrednjoj sjeni
Dok pravi pjesnici pletu
Mreže od mjesečevih niti
Ja razmišljam samo
Gdje ću se jeftino napiti
Utopiti vraga, zadaviti sreću
Uništiti čarolije, zdrobiti sanje
U čijoj ću sobi ostaviti
Nakupljeno sranje
Čistom, mekom, troslojnom ljubavi
Poslije guzicu obrišem
A svi me pitaju zašto više ne pišem
Post je objavljen 12.11.2009. u 10:16 sati.