Odlazak
U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine.
Malena mjesta srca moga,
spomenak Brača, Imotskoga.
I blijesak slavna šestopera,
i miris (miris) kalopera
Tamo, tamo da putujem,
tamo, tamo da tugujem;
da čujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem;
da više ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.
Tin Ujević
U prošlom stoljeću se jedva slutilo o emocionalnim ustrojstvima ljudskog uma iako su ona bila izučavana i prikriveno prisutna u poeziji velikih poeta i u Freudovim studijama, kojima je on, razvijajući metode psihoanalize, pokušao razbiti monopol čistog razuma i dokazati da strahovi proizlaze iz neproživljenih, zatomljenih osjećaja, da strahovi izrastaju iz izvora koji se krije u dubini osamljenog srca, u dubini sante leda koju ti jadnici ne osjećaju u sebi.
Krajem stoljeća je razvoj tehnologije omogućio istraživačima ljudskog mozga otkrivanje mozgovnih, do tada, nepoznatih djelovanja koje su dokazala da su procesi nastajanja misli i osjećaja usko povezani. Na zaslonu skenera je postalo vidljivo pa tako i dokazljivo tko u sebi nosi taj zaleđeni dio sebe samoga, tko naginje patološkim stanjima duše.
Lutam ovim virtualnim svijetom i čitam mnoge stručne članke o patologiji ljudske psihe i u komentarima, paušalne osude o tuđim osobnostima, čitam osude, prepoznajem strahove onih koji pišu te nesuvisle rečenice. Postavljanje paušalnih dijagnoza je, u današnjem vremenu, opasno oruđe neobrazovanih umova. Danas kada je svaka, pa i najmanja promjena, u patologiji djelovanja ljudskog mozga i u izlučivanju hormona i neurotransmitera dokazljiva, dokazuje koliko se nestručnih osoba bavi problemom ljudske psihe, tog najosjetljivijeg dijela ljudskog bića.
Danas proglasiti nekoga paranoidnim, shizofrenim, depresivnim, bez da ga se pregledalo na svim nivoima negova tijela je krajnje neodgovorno i dokazuje ignoranciju, ono drevno srednjevjekovno neznanje tadašnjih inkvizitora.
Moderni inkvizitori nemaju moć osude na smrt, ali služeći se nestručnim metodama lječenja, osuđuju čovjeka proglašavajući ga psihopatom bez dijagnostičkih dokaza.
Inkvizitori na internetu su često osobe bez lica, osobe koje se kriju iza nekog nicka, osobe koje za svoje izjave nisu odgovorne jer one djeluju iz svog neznanja, iz svog uvjerenja i to ponekad iz svog povrijeđenog ega, a često tek vjerujući da čine dobro.
Što znači činiti dobro? Kako može biti dobro djelo koje proizlazi iz nekonstruktivne diskusije, iz pristranosti ili želje za bojkotom nečijeg postojanja u virtualnom svijetu?
Ljubav je osnovna energija iz koje izrastamo i krećemo na ovo dugo putovanje nazvano život. Čovjek to, golo i za život nesposobno, rođeno živo biće upija ljubav milovanjima, šapatima, osmjesima majke i oca, srcem pamti šaputanja i pjevušenje uspavanki i nesvijesno izgrađuje riznicu punu najvrijednijih osjećaja, koje kasnije u životu obnavlja i nadograđuje. To malo nejako biće odrasta u okrilju ljubavi, pamti toplinu glasa prvih uspavanki i sjeća se svojih dječjih snova. Odrastajući u okrilju roditeljske ljubavi u njemu se sjedinjuju anima i animus, te čudesne drevne suprotnosti iz kojih izrasta zdrava osoba, osoba koja cijeli svoj život ostaje dijete veselja i sreće.
Ljubav je emocija koja se danas smatra važnim faktorom i sudionikom u razvoju čovjekovog uma, emocija koja je nedjeljivi dio njegovog "čistog" razuma, osjećaj koji je pokretačka snaga njegova života.
Dakle, po toj teoriji u našoj svjesti se događa puno više od čistog razmišljanja, ljubav je branioc i hranitelj naših duševnih stanja.
Emocija ljubav preobražena u misao postaje osjećaj, nova energija koja spriječava nagomilavanje negativne energije, spriječava nastajenje entropije i kaosa u glavi. Taj osjećaj, danas, znanost ubraja u jedinice za mjerenje ljudske kreativnosti.
Mi se često u životu, odlučujemo za nešto što je protiv onoga što osjećamo, jer to što osjećamo neznamo izraziti riječima. Mnogi, nažalost ne poznaju ljepotu osjećaja ljubav jer ga se boje, jer ga suzbijaju u sebi, jer lažu sebe i druge.
To je onaj drevni Freudov put u nesretna duševna stanja, put u bolove "nepoznatog porijekla", u nezadovoljstva, u životarenje, a ne u život.
Freud je to stanje ljudske duše nazvao sindromom nedostatka sreće. To je sindrom iz kojega su izrasle teorije o energetskim vampirima, o kradljivcima tuđe sreće i tuđih snova.
Čovjek koji u sebi ne osjeća ljubav izrasta u nepovjerljivu, prestrašenu, nesigurnu osobu, osobu koja se boji svake kritike, osobu koja u svakom neslaganju sa njenim mišljenjem vide energetskog vampira, a ne shvaća da se iz njhene tužne duše nema što ukrasti, da je njena duša zatrovana strahovima i nepovjerenjem, otrovom koji je drži u vječnoj napetosti i stanju vječne samoobrane. Takva osoba traži uvijek krivca, za svoje strahove, tuge i nesretna stanja, izvan sebe i nažalost često i pronađe nekog neprijatelja koji joj želi nauditi, nekog "energetskog vampira" koji joj krade sreću, misli, stihove, identitet.
Danas nas znanost uvodi kroz porte naše duše u dubinu istinskog postojanja, dovodi nas do one duboko skrivene sante leda u nama samima i uči nas kako da postanemo ledolomci i prestanemo biti samo ustrašeni pustolovi pred vratima sna, da se oslobodimo strahova koji nas godinama progone u besanim noćima i da shvatimo da se energetski vampiri nalaze u nama samima.
Obrazovani i stručno obogaćeni psihoanalitičari i psihoterapeuti, pa bilo da slijede puteve konvencionalne ili alternativne medicine i psihologije, bilo da slijede razmišljanja Freudove klasične, Oshove ezoterične ili Jungove alkemijske psihologije, danas zahvaljujući tehnologijom stvorenih slika djelovanja ljudskog mozga, prepoznavaju te puteve ljudske duše i svojom stručnosti postaju doista putokaz ka svijetlosti na kraju tunela, ka izlazu iz misaono- osjetilno- osjećajnog labirinta u čijem se središtu često kriju "energetski vampiri".
Njih se treba bojati jer oni ne kradu samo energiju, oni kradu emocije, kradu snove i napijaju se na samom izvoru sreće.
Bila je samo pustolov pred vratima sna
sa žudnjom dočekivala sutone,
sa željom da još samo jednom,
pa još jednom
vidi kako ljubav za nju oblači
svoju ljubičastu haljinu, da je oslobodi od strahova
strah je krvnik snova, mislila je,
ali on je vitez života, zaključila je,
odlučila se za viteza, mušketira
jedan za sve svi za jednoga.
Ona dotaknu strah i u zagrljaju s njim prestade biti samo pustolov pred vratima sna
strah, vitez, mušketir, branioc njena života,
postade njen saveznik i uvede je u vrijeme istinskog postojanja.
Post je objavljen 10.11.2009. u 08:43 sati.