Pozdrav svima… nadam se da ste uspjeli pogledati nešto od postavljenih slajdova… i da vam se sviđaju naravno…
A sada… jedna pojedinost na koju se želim osvrnuti… presudna večer u njihovim mladim životima… 08.11.2008. …
Svi se sjećamo izgubljenih prijatelja i nezaboravnih događaja… ljeta provedenih u veselju i zabavi… ranjena srca još uvijek polagano zacjeljuju… oči su i dalje tužne pri pogledima na stara mjesta sastanaka i druženja…
Klizališta više, znamo ne krasi ljepota naše male klizačice zagrebačkih Medvjedića i njene male šale ne možemo više čuti na vatrogasnim vježbama i međusobnim druženjima...
... drugom vatrogasnom domu nedostaje naš veliki anđeo humanog srca...
Svaka riječ je suvišna za izgubljene duše prerano otrgnute od naših pogleda… iako možemo pronaći njihov pogled u modrom plavetnilu ovog neba što prostire se visoko iznad nas nedostaje smjeh što odzvanja samo u sjećanjima prijatelja što s tugom i dalje čuvaju plave anđele naših vatrogasnih društava…
S tugom u srcu pozdravljam Laru i Josipa.
Aleksandra Polak : «Sjećanja - biseri života»
Radost i ljepota življenja je u malim stvarima…
Jedna mala sitnica pokreće drugu,
i tako unedogled,
stvaraju veliku sliku sjećanje na male stvari
čineći,
veliku ljepotu.
Čuvajmo dragocjene trenutke kao male bisere našeg života.
Tako oni koji nas napuste,
ostaju sačuvani u našim srcima,
i žive sa nama u našim sjećanjima.
U ugodno, toplo i vedro ljetno veće,
nebo je ispunjeno bogatstvom zvijezda…
To je mali dio svemira,
Mali dio naše sreće i zadovoljstva,
Ali, poveznica za nešto drugo…
U tom dalekom sjaju,
Srce stvara očima,
Obrise lica voljenih mu osoba.
Sjećanja naviru,
a s njima i uspomene,
na smijeh,
na radosne trenutke provedene s njima…
I pružaju utjehu našim srcima,
što smo i mi bili dio njihova (kratkog) života.
Post je objavljen 08.11.2009. u 02:09 sati.