… Kralj je u prvom redu držao do toga da se poštuje njegov ugled. Nije podnosio neposlušnost. Bio je to apsolutni vladar. Ali, kako je bio dobar čovjek, davao je samo razumna naređenja.
…
– Želio bih vidjeti sunčev zalazak… Učinite mi to zadovoljstvo… Naredite suncu da zađe…
– Kad bih nekom generalu naredio da kao leptir leti od cvijeta do cvijeta, ili da napiše tragediju, ili da se pretvori u morsku pticu, i kad taj general ne bi izvršio dobiveno naređenje, tko bi tome bio kriv, on ili ja?
– Vi – odlučno odgovori mali princ.
– Točno. Od svakog treba tražiti ono što on može dati – nastavi kralj. – Autorite počiva prvenstveno na razumu. Ako svom narodu narediš da se baci u more, on će se pobuniti. Ja imam pravo zahtijevati poslušnost jer su moja naređenja razumna.
– A moj zalazak sunca? – podsjeti ga mali princ koji nikad nije zaboravljao jednom postavljeno pitanje.
– Imat ćeš svoj zalazak sunca. Zahtijevat ću ga. Ali ću, po mojoj nauci o vladanju, čekati da za to budu povoljni uvjeti.
– Kad će to biti? – raspita se mali princ.
– Hm! Hm! – odgovori mu kralj koji najprije pogleda jedan veliki kalendar – hm! hm! to će biti oko… oko… to će biti večeras oko sedam i četrdeset! I vidjet ćeš kako će me lijepo poslušati.
Antoine de Saint-Exupéry: Mali princ
Post je objavljen 06.11.2009. u 12:29 sati.