Pregled posta

"Ogađivanje" moći

Naomi Klein je jednom napisala da se od državne birokacije očekuje da bude neučkinkovita. Čekanje u redu u nekom državnom uredu je normalno. Čekanje u redu u nekoj privatnoj kompaniji je nedopustivo i izaziva burne reakcije.
Ako to podignemo na višu razinu, ispada da se od političara očekuje da budu pokvareni, korumpirani, bahati i sve samo ne službenici svojih građana. No kada neka druga profesija pogriješi, recimo, kirurg, vozač vlaka, vojni pilot, vatrogasac, novinar, blagajnica, vodoinstalater, već smo na stražnjim nogama, tražimo šefa, svađamo se, želimo ono što smo platili.
Ako u svojem revoltu odete korak dalje, i svoj slučaj iznesete u medijima, javit će se strukovna udruga ili sindikat, koji će najčešće ili braniti svog čovjeka/ženu tvrdeći kako se radi o profesionalnoj i stručnoj osobi, ili će se (ipak rjeđe) javno distancirati od te osobe ako procjene da im je to u interesu. Tako se nameće pitanje, ako svaka profesija na ovaj ili onaj način štiti svoje dostojanstvo, brani svoje pripadnike (pa koliko god to ponekad bilo neobranjivo) zašto se jedino političari ne trude (osim jednom u četiri godine) dokazati kako nisu nepošteni, kako nisu lažljivi prevrtljivci, kako nisu korumpirani, kako zaista rade na dobrobit naroda?

Najjednostavniji odgovor je ujedno i istinit - tako im odgovara. Da, tako je! Političari zapravo žele da mi mislimo da su nepošteni gadovi, da su svi oni isti, da im je novac u srcima kako bi nam ogadili politiku i participiranje u njoj!

Mile lijepo kaže:
Kaže stari: "što vam fali su bar neki ideali, ili netko da vas tlači; da niste samo potrošači".
Tlačit' nas ne smiju jer onda prestanemo biti potrošači (pušači njihovi laži), dobivamo neke čudne ideale i postajemo aktivni. A tko im ne odgovara.

Pretjerujem?
Dozvolite da pokušam obrazložiti. Prvo motiv -- što bi pokvareni političari dobili slabom participacijom građana u politici? Narodna poslovica kaže da je najslađe zabranjeno voće. Stoljeća političke borbe pokazala su da što su vladari više branili participaciju, to su je pučani više tražili. Paradoksalno, sada kada nominalno svatko od nas uz iste uvijete može biti biran na bilo koju funkciju u društvu, isti su ljudi godinama ili pak generacijama na vlasti, a aktivno i pasivno biračko pravo izgodine u godinu se sve manje konzumiraju. To odgovara elitama, koje se ne mijenjaju, već izmjenjuju, i u najgorem slučaju, sljedeće četiri godine naći će se u oporbi, prije no što opet zasjednu na vlast.
Dalje, kontinuitet "ogađivanja". Ne bih znao gdje to počinje, ali zasigurno je od pradavnih vremena tako, da će "pošten čovjek" doveden pred lažni izbor: biti tlačitelj ili tlačeni uglavnom odabrati ovo drugo jer je to pošteno. Od kad je umjetnosti, siromasi su uvijek pošteni, bogati su uvijek pošteni. Kako se središte moći micalo, ono je u popularnim medijima svog vremena bilo prikazivano kao ogavno. Primjerice svećenstvo u srednjem vijeku, imalo je moć, kod Boccacia je raspojasano, licemjerno i pohlepno, kod Bruegela groteskno, proždrljivo... Nitko pošten neće poželjeti biti klerik.



U industrijsko vrijeme, bogataši izrabljuju sirotinju, osili su se, pomiču granice dobrog ukusa... Nitko se pošten nije obogatio! Bankari su zamijenili industrijalce. Oni su svi pokvareni, masoni, iluminati, dio svjetske zavjere... Nitko pošten neće moći biti bankar. Političari su samo jedni u nizu skupina koje imaju veliku moć a koja nam se sustavno "ogađuje" kako nebismo poželji biti jedni od njih. Hoćete još jednostavnije? Glumci, popularni glazbenici, sportaši, selebovi... I oni su na neki način elita koja ima moć. I oni se drogiraju, orgijaju svaki sa svakim, od objesti ne znaju što će, para imaju za pet života... Jednostavno ti se gade. Ja ću radije pošteno raditi od osam do pet nego da uopće pokušam biti jedan od njih.

I baš tako igramo njihovu igru. A rješenje je tako jednostavno. Vratimo dostojanstvo politici tako što ćemo se mi obični, uglavnom pošteni i ne nužno savršeni građani uključiti u stranke, a kroz njih u vlast i raditi pošteno taj posao, kao što smo radili bilo koji drugi od kojeg smo živjeli.
Kako kaže forwarduša: Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu. Budi ti pošteni političar koji služi narodu a ne stranci, jer ako to nećeš biti ti kojemu je do toga stalo; koji je prepoznao važnost toga, tko će?
Drevna mudrost nas uči da i put od tisuću milja počinje prvim korakom, no svi mi znamo da takav put počinje puknutom gumom, ili zaboravljenom putovnicom. Anti-političari su naša puknuta guma i naša zaboravljena putovnica. Nema razloga da ne zamjenimo gumu, vratimo se po putovnicu i krenemo iznova pravim putem.

Post je objavljen 05.11.2009. u 01:20 sati.