Dragi moji apstraktni čitatelji, drago mi je što vas vidim u sve većem i veće broju. :)
Uzmemo li u obzir kada sam zadnji puta pisala doista se mnogo stvari promjenilo. Uzmimo sam početak škole kao apokaliptičku promjenu čitavog mog malog svijeta. :D No, prežive žohari atomsku bombu, kak ne bi ja školsku godinu??
Evo nekog sažetka novosti kod mene:
Krenula sam na satove klavira kod susjede, škola je počela u 9. mjesecu a ja sam knjige dobila (sve) tam negdje oko kraja istog mjeseca, promjenila sam lokaciju i osobu za repeticije iz matematike - no još uvijek mi je test 2, poslije repeticija sa ocem vozim auto, počela sam puštat kosu i izgledam jadno, cvjetaju prištevi od školskog stresa a ja i njih skupa sa noktima i frkanjem kose pogošavam, udabljala sam se i čini mi se da je ova školska godina ubitačnija nego ove prije. Uz to još uvijek nisam psihički usklađena; čitaj: NISAM DOMA.
Sve skupa - malkice sam izluđena sa svime.
No, nije to bila zadnja kap koja je prelila čašu, već zajednička tema domaćih radova i eseja koji su sada aktualni... a tema je školstvo. I tako se sjetim našeg bajnog hrvatskog školstva od kojeg se počinjem vatat za glavu kolutajuć očima.
Evo, samo da spomenem kako sam tamo negdje krajem 10. mjeseca pukla na živce kad su spominjali kako moramo šta prije odlučit koji bi fakultet htjeli upisat i koji 4. predmet na maturi želim odabrat. Došlo mi je da ih sve fino negdje pošaljem, jer ja još uvijek nisam zainteresirana za bilo što. Jedno vrijeme sam bila uvjerena kako je biologija ono što me zanima, ali sada kad spomenem biologiju jednostavno nemam onaj neki osjećaj motivacije. Vjerujem da je kao prvo rezultat promjene profesora... Doduše još smo ih izmjenili barem 4ero u 2. razredu, a sada imamo jednu profesoricu koja uopće - meni bar - ne djeluje motivirajuće... Tako da je sva moja ne toliko velika želja splasnula...
Ma, ja znam po ljudima od kojih sam čula kako upravo profesori mogu učinit da onaj mali kotačić u tebi dobije energiju i da se počne okretat. Uopće čak nije ni bitno da li je škola dobro opremljena ili da li je fasada u raspadnom stanju ili ne - bitno je baš to kakvi su profesori predavači i ljudi!
Također, sada neki dan opet kažu kako 4. predmet na maturi mora biti povezan sa fakultetom na koji želimo ići. ;__; Toliko nisu kvocali u zdrav mozak nikoga koliko će nas iskvocat! Šta je koga od njih briga na koji ću ja fakultet? Jesi sretan šta`s me se rješia?? Jesi? Dobro, onda ne oklijevaj oko toga da me se riješiš! >_>
Ako itko ima volju dalje nastavit o ovoj temi nek izvoli to i napravit u komentarima ispod posta.
A sada malo o politici i novinskim stranicama...
Kao što je jedno doba bilo jako zanimljivo pratit univerzalno važne živote Dikana i Dolores, tako je i sada velik pritisak na Keruma i Fani. Trebam li kakvoj djeci pojašnjavat zamisao svega ovog ili da ostane kako jest??
U svakom slučaju dok se te tuđi posli, apsolutno nevažni u životu običnih ljudi, stavljaju na naslovne stranice, močnici spletkare i predu svoje mreže kriminala, korupcije i sve te politike.
Pročitala sam neki dan definiciju politike i onako sam raširenih očiju bila na prvi tren iznenađena a onda sam se sjetila da mi je to ipak poznato od prije. Ističem onaj dio >> na dobrobit naroda kojim se vlada<<. Ono, baš zanimljivo nešto. :S To mi je isparilo iz glave kroz ove godine.
O, da, i još samo da kažem kako je Polančec čini se još najbolje postupio pri davanju ostavke. Govor me je baš ugodno iznenadio. Sve je priznao i rekao crno na bijelo - za što je i za što nije odgovran te kako se ne želi bavit prljavim polsovima. Možete me ispravit ako sam u čemu ovdje pogriješila, no koliko me pamćenje služi njegov komentar bi se mogao ovako sažet.
Ne želim vas više natezat. Ako budem imala sreće dvoje ljudi će pročitat post a jedan od njih ostavit će komentar... :/
Možda je čak i to previše.
Živjeli blogovi!
;)
Post je objavljen 31.10.2009. u 17:41 sati.