Zaori brazdu najdublje što možeš - plitka izgleda.
Pokušaj dosegnuti vrh visokog drveta - nisko se čini.
Otputuj na kraj svijeta i pogledaj sve divote - vratiš se i znaš da jednu imaš ovdje...
Poslušaj najsmiješniju priču koja će te oboriti s nogu - al probaj je ne podijeliti s prijateljem - ne vrijedi ništa.
Pokloni osmjeh, postani još jača ličnost...
a onda ponovo zaviri u košaru isprepletenu jednim odnosom...
Samo košara... a opet, toliko lijepa, smirena, opuštena, iskrena, u isto vrijeme jednostavna i složena...
Mnogima neopisiva, znana samo rijetkima...
Ponovo sam ugodno iznenađena... nevjerojatno... a do unazad par mjeseci sam mislila da ipak postoji plafon, sad već gotovo vjerujem da ga nema... lijepo je, stvarno je...
I kad me uhvate crne misli, ne mogu trajati dugo baš zbog čvrstine košare, zbog njene sposobnosti da izmami osmjeh samo jednim pogledom... ponosna sam i... nećemo kvariti...
ZATO
2.x1 + 9.x3,4,5,6,7...
Pa ti reci kak nisam bogata osoba!
Post je objavljen 28.10.2009. u 20:00 sati.