Da nedeljnji ručak je oduvijek bilo nešto posebno
obitelj na okupu i atmosfera poslije nedeljnje
Svete mise, imali su poseban čar i značaj u obitelji.
Kad se ćaća vratio sve je bilo spremno, samo je trebalo
ocijedit juhu, zasuti je domaćim rezancima i ćaća da
napravi svoj čarobnei umak, umak koji smo obožavali.
Tu nedjelu je ćaća iznio flašu crnog vina i pošto je
na ulju propržio žlicu brašna, dao paradaiz sos
malo paprike,ulivao je crno vino mijeđšejući da se ne bi
napravile grudvice, te dodao žlicu šećera na kraju.
Svi smo čudno gledali sa nevjericom ali ćaća nas je
više puta prijatno iznenadio praveći svoje specijalitete.
Za divno čudo niti Marijan nije ostavio na tanjiru ništa
pojeo je svu mrkvu koje je bilo prilično a domaći rezanci
rezani onako rukom sa domaćim jajima su bili žuti ko dukat.
Na red je došlo meso , krompir zelen iz juhe i čudni umak
koji je lijepo mirisao, čekali su da ćaća naspe prvi da vide
kako to izgleda, a ćaća je nasuo meso sa prilogom
od zeleni i preko toga prelio umak, te sa smiješkom
počeo da jede.
Malo skeptično smo ga slijedili, prvi zalogaj je imao
malo čudan ukus ali drugi je išao kao podmazan
bilo je doista jedinstveno i izvrsno.
Ivani se tako dopao da je sipala više puta a ćaća se
samo smješkao, kad smo ručali i zahvalili se bogu
Ivana se samo cerekala kao da je čula dobar vic
uhvatilo je malo vino iz umaka, pa je bila dobre volje.
Ovako djeco ja bih malo da odspavam , nedjelja je
a kad ustanem pravit ćemo ormašicu da imamo nešto
sa čim ćemo da se zasladimo, Ivana se već zasladila
vidim da je jako veela, i ona će da odspava veli ćaća.
Marija se uhvatila pranja suđa, najprije je samo saprala
u vrućoj vodi, koju je ostavila u kantu za svinje jer
niti to se nije bacalo, nakon toga je lijepo oprala suđe.
Pošto su svi zaspali poslije carskog ručka ona se
uputila na Ivančevo, to je bila naša njiva
koju smo tako nazivali, isto kao što je bio i naziv sela.
Selo se do duše nekad nazivalo Kokošinjac, djeca iz
drugih sela su nas često nazivala kokošari
pa nam se više dopadao naziv Ivančevo.
Marija je koračala uskim puteljkom i udisala svježi
Majski zdrak,dok ju je neki nemir ponovo zaokupio
a srce zadrhtalo od tog čudnog osjećaja.
Pokušala je stvorit sliku maćehe u njihovom domu
ali nikako ta slika nije bila onakva kakvu bi ona želila.
Nija bila jasna slika već je bila mutna nedovršena
i nedokučiva sa nejasnim zabrinutim licima
licima koja su vapila za malo milosti, malo ljubavi.
Prorok .
Post je objavljen 28.10.2009. u 00:00 sati.