Marketing
ZAHIR bića ili stvari koje imaju jezivo svojstvo da su nezaboravni i čija slika, najposlije, izludi ljude
Eto našla sam ga...tražila sam ga u svima uvijek. Dugo vremena vjerovala sam da je prva ljubav najjača ljubav, jer je čista, djetinja iskrena i bez strahova i srama, bez opterećenja i zagađenosti koja dolazi sa odrastanjem. Od Danka sam napravila svog Zahira, od svoje slike o njemu i od svoje vjere u ljubav jednu jedinu pravu.
Ljubav naime ima toliko lica da ostajem bez daha pred njom.
Ali Zahir je došao, ispunio mi dušu pjesmom, plesom...uvukao se kroz pukotine, preskočio zid, obavio me i nestao.
Čini me boljom i kad ga nema.
Nakon Danka skupljala sam krhotine koje su ostale razbijene od njegovih laži i ugradila ih kao sastavni dio sebe. Služile su isključivo da ranjavaju kao što sam ja bila ranjena. Nisam vidjela smisao pa sam krenula u potragu, za smislom, za sobom...
Bezbroj povrjeđenih u tom ratu u kojem sam ja bila najveći gubitnik. Rane koje sam zadavala rađene su dvosjeklim mačem..na obje strane. Ali ja sam sebi znala zadati najveću bol..za to mi nitko nije bio potreban.
Samodestrukcija? Nevažno, to je ionako tek etiketa koja bi trebala objasniti nešto neobjašnjivo.
I kad sam otkrila da potraga vodi unutra u sebe.. srela sam Zahira. U lunaparku. Možda mu je smisao bio da mi nanese povredu i da ovaj put ta povreda ne bude hrpa oštrog stakla već more koje je otupilo oštrice i pretvorilo ih u tek šarene oblutke koji sjaje na svjetlu.
Neka ova bol ima smisla.
Post je objavljen 25.10.2009. u 09:35 sati.