Marketing
U politiku na godišnji odmor
Kada je prije nekoliko dana HDZ u provjerenoj SDP-ovskom gardu najavio kako će prijedlogom promjena ustava zatražiti dokidanje zastara privatizacijskih pljački, a nedugo zatim se predsjednik SDP-a u maniri bijesnog HDZ-ovca od prije 10, 15 godina, javno obrušio na udbaše u medijima, za kratki trenutak kao da su spale koprene koje posljednjih desetak godina manje-više uspješno skrivaju činjenicu da tzv. ljevica i tzv. desnica u Hrvatskoj uopće ne postoje. Po mom dubokom uvjerenju, riječ je o čistim izmišljotinama u koje smo navikli vjerovati. Kao uflogiston i Atlantidu. Izuzmemo li idiotske para-povijesne elaboracije prema kojima su hrvatski desničari potomci ustaša, a ljevičari potomci partizana, što bi doduše moglo objasniti emocionalnu nabrijanost ali u sferi realnosti ne znači apsolutno ništa, neka mi netko razuman, argumentirano i hladne glave, objasni po čemu je to HDZ desna, a SDP lijeva stranka? Odnosi prema porezima, krupnom kapitalu, bankama u stranom vlasništvu, socijalnim pravima….? One koji su možda potpali pod dominantni utjecaj aktualne lijeve retorike SDP-a, podsjećam da je ta ista ''ljevica'' nekoliko godina, knutom i kandžijom i u vrlo desničarskoj maniri, obnašala iznimno antisocijalnu vlast u Hrvatskoj. Uostalom, zar im nisu naredne izborne pušione priuštili upravo razočarani glasači?
Moj prijatelj je mali gospodarstvenik, potpuno nezavisan od politike: 10-ak zaposlenih, kemijanje s kreditima, ne radi s državnim sektorom, problemi s plasmanom svojih programa na inozemno tržište, poreznici ga godinama pritišću al se on ne da, ustaje s problemima svoje firme, liježe s njima. I poželi on jednog dana napraviti prilaz od svoje kuće, preko jarka do glavne ceste. Desetak metara. Pozove nekog obrtnika da mu to obavi, a ovaj ga pita ima li građevinsku dozvolu. ''Kakva vražja građevinska dozvola?'', pita on: ''Jeste li vi vidjeli taj neograđeni jarak, netko će tamo slomiti vrat''. Ali poučen iskustvom kad je prije godinu, dvije morao porušiti uličnu rasvjetu koju je napravio o svom trošku, i do koje je proveo struju iz svoje kuće pa je mala uličica ponovno utonula u legitimni stoljetni mrak, krene se on raspitivati. ''Morate prije svega pribaviti suglasnost gradske četvrti'', kaže mu neki tip iz poglavarstva. Ode on po suglasnost, spreman i potplatiti ako treba (realan je čovjek, zna on što je kod nas red) i našao se, ni luk jeo, ni luk mirisao, na nekakvom partijskom sastanku mjesne zajednice. Njegovo naknadna prepričavanje tog dvosatnog događaja koje uvijek započinje rečenicom ''Kad sam ja bio na partijskom sastanku'' nalikuju, po količini komprimirane nadrealnosti, susretu s vanzemaljcima: dobio je jednu ponudu da organizira rock-koncerti, upite o cijeni putra u Danskoj, tri čudne poslovne ponude na rubu zatvora, poziv u narodnjački klub, prijedlog o zapošljavanju ''jednu iznimno pametnu djevojku koja je završila 2 razreda pravnog fakulteta'', tražili su ga da donira stare kompjutore, pitali ga da financira izlet paraplegičara u Varaždinske Toplice, ponudili mu piratske video-igrice, raspravljali s njime o Bozanićevoj propovijedi…. ''Stara, šinulo me k'o da sam se napio crne Tomislav pive. Znaš, ona topla vrtoglavica. Da mi je netko ponudio tajlandsku djecu, ne bih se nakon pola sata među tim ljudima uopće iznenadio'', sažeo je on svoje fascinantno jednokratno ''političko'' iskustvo.
Iza onoga što javnost izvana doživljava kao ''politički'' život, odvija se žestoki rat lobističkih interesa ispremiješanih s osobnim interesima u najelementarnijem obliku: kvadratni metri, mjesta u upravnim odborima, koncesije, otpisani krediti, nekretnine, ugovori bez javnih nabava. Posljednjih je godina cijela stvar izmakla bilo kakvoj kontroli. Mogu li se uopće izvan lobističkih kreševa sagledavati mučni političko-gospodarski obrati poput ''nema pušenja – ima pušenja'', ''ima neradne nedjelje – nema neradne nedjelje'', ''nema potpomognute oplodnje – ima potpomognute oplodnje''? Dakako da ne mogu. Prevedeno na jezik naš svagdanji, mogli bi, recimo, konstatirati: prvo se koncern A u osloncu na vjersku zajednicu N zalagao za zabranu pušenja, a onda se tome ozbiljno usprotivio koncern B i osloncu na medijsku grupu Y. Kakav će stav o tome konačno zauzeti politika, vidjet ćemo nakon što pričekamo moguću reakciju klastera D koji se u osloncu na koncern C i televiziju Q, ozbiljno protivi trenutnoj odluci. Pitanje granice intervencije se svodi još jedino na dilemu da li se više isplati upravljati politikom iz sjene, financirajući druge da rade prljavi posao ili je isplativije prljavi posao obavljati sam? Dakako, najznačajniji faktor u ovoj procjeni je gramzljivost aktera. S druge strane, u sustav u kojem emigrantski luzer bez 4-godišnje srednje škole može godinama figurirati kao prvoklasni politički čimbenik na državnim jaslama, a propali 35-godišnji student kao ''perspektivni partijski omladinac'', zagarantiran je neprekidan dotok uvijek svježih ''političkih'' snaga. Bogu hvala, besprizornih dripaca spremnih iz usta zdipiti bakinu krunicu nikad nam nije nedostajalo. Vjerojatno je najsažetiju definiciju ove čudesne djelatnosti dao početkom godine u anketi jedan zagrebački prvašić: političar je čovjek kojem je cijeli život godišnji odmor.
Post je objavljen 24.10.2009. u 20:27 sati.