U današnjem čitanju iz Lukina Evanđelja slušamo opomenu koju Isus upućuje mnoštvu naroda okupljenog oko Njega. Opomena se odnosi na njihovo raspoznavanje znakova vremena. Po naravnim, prirodnim znakovima kao što su oblaci na nebu i vjetar znaju jako dobro raspoznati kada će padati kiša, a kada će nastati vrućine. Međutim, znakove koji su neusporedivo važniji od ovih, duhovne znakove, ne čitaju niti prosuđuju.
Pred njima je stajao Mesija - obećani Spasitelj, kojeg su navijestili i Zakon i Proroci i na kojem su se ispunila sva proročanstva, ali ga oni ne prepoznaše, jer da su znali „ne bi Gospodina slave razapeli" (1 Kor 2,8). Sjetimo se govora svetog Petra na dan Pedesetnice:
"Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama - njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste" (Dj 2, 22-23).
Iste riječi koje je Isus uputio onom okupljenom mnoštvu upućuje danas i nama. Shvaćamo li njihovo pravo značenje? Jesmo li svjesni važnosti ispravnog čitanja znakova vremena o kojima Isus govori? Tu važnost i odgovornost posebno svakog od nas, Isus ističe pitanjem koje je uputio kako svojim povijesnim slušateljima tako danas i nama: „Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?" Možda mislimo da se od tada nešto bitno promijenilo? Ne! Istina je sljedeća: „Naraštaji dolaze i odlaze, na zemlji se ponavljaju prirodni ciklusi i nema ništa novo pod suncem. Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: "Gle, ovo je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo" (Prop 1, 9-11).
„Kad s protivnikom ideš glavaru, na putu sve uloži da ga se oslobodiš pa te ne odvuče k sucu. Sudac će te predati izvršitelju, a izvršitelj baciti u tamnicu. Kažem ti: nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića" ozbiljno trebamo shvatiti ovo Gospodinovo upozorenje.
Kada pogledamo nebo i vidimo da se sprema nevrijeme učinit ćemo sve što je potrebno da zaštitimo sebe i vlastita dobra da ne bi trpjeli nikakvu štetu. A zagldamo li se mi u vlastitu nutrinu i srce da spriječimo svu onu štetu koja tamo može nastati?
Tko je protivnik o kojem Isus govori? To je grijeh! I na našem životnom putu moramo uložiti sve i učiniti sve da ga se oslobodimo jer on je moćan da nas preda sucu. A svi smo grješni jer „reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama" (1 Iv 1, 8).
Bog nam je dao ovo milosno vrijeme jer:" Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni" (Iv 3, 16). I On nas zove: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (Mk 1, 15). Bog nas poziva da se u ovom milosnom vremenu koje nam je dano kao nezasluženi Božji dar, obratimo od naših grijeha, grešnih sklonosti i navika. Bog nas poziva na živu vjeru u Evanđelje- Radosnu vijest Isusa Krista. Sada je trenutak, sada je vrijeme, obratimo se, vjerujmo Evanđelju i priznajmo grijehe svoje.
"Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde... On je pomirnica za grijehe naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta" (1 Iv 1, 9; 2, 2).
Neka ljubav i milost Gospodina Isusa Krista bude sa svima nama!
Ljiljana
Post je objavljen 23.10.2009. u 21:19 sati.