Marketing
.bed of nails.
Ponekad pomislim da me ima premalo za sve.
A opet previše, istodobno.
To su oni trenuci kada je kontradiktornost naprosto
neodgodiva, kao i sama pomisao na 8 mjeseci unaprijed.
Ponekad ustuknem.
Pitajuća.
Napokon mi ulicu prožima magla.
I specifičan miris jeseni kojeg i ovaj put uživam.
Pomislim da je to posljednja jesen kojom ću
kliziti niz ovu ulicu, tako dragu, tako punu uspomena,
s njim ili bez njega. S njim.
Večeras je tužno.
Jedna sam od onih koji ni pod koju cijenu ne žele
žaliti za onim prethodnim. Pomalo me strah da
više neću biti jedna od njih; ne želim to ne biti.
Rađamo se sami. U biti, i umiremo sami. Možda i bolje.
...ashes to ashes, dust to dust, fade to black...
Treba li svijetu vjerovati?
Hoće li eMDe ikada postati dobra "po normativu"? Nakratko?
Puno je onog nevaljalog.
Mučno mi je, sama sam, spremna. Tvrda.
Ja sam Zemlja. Izvana tvrda, iznutra žitka.
Voljela bih da jednom svi bitci saznaju "ono o".
Nadam se da će "moj svijet" jednog dana pročitati sve ovo.
Da sazna što je učinio od mene.
Da vidi u kakvu me osobu pretvorio. Dualist. Kao Descartes.
Pozdrav,
bezepitetna eMDe
Post je objavljen 23.10.2009. u 01:27 sati.