Jutarnji list me u zadnje vrijeme sve više razočarava kao dnevni list koji bi trebao biti ozbiljan. Upravo testiraju granicu do koje se mogu spustiti, a da još uvijek otvaram njihov web. Shvaćam da je pravo govora ustavno zajamčeno pravo i da svatko ima pravo na svoje mišljenje. Čak dozvoljavam da netko radi neka istraživanja i objavljuje te informacije do kojih je došao istraživanjem, ali onda bi bilo lijepo da se potpiše i da bude spreman na kritiku. Međutim, na prvi članak se nitko nije niti osvrnuo (pa ću ja sada), a na drugi se valjda još nitko nije sjetio (opet ću ja).
Lončić prvi…
Ne tako davno u Jutarnjem je na naslovnici bila vijest kako je razbijen mit o Hrvatima u velikoj anketi koja je provedena na 1000 ispitanika (brojka ne mora sasvim biti točna jer sada je nisam u arhivi mogao pronaći, ali mi zvoni baš ta brojka). Mit je naime, da Hrvati rade previše, da imaju premalo slobodnog vremena i godišnjeg odmora. Ta činjenica je po njima neistinita. Hrvati zarađuju najviše u regiji, Hrvati imaju najviše godišnjeg odmora u Europi, Hrvati imaju puno vremena za svakakve hobije i ine stvari i Hrvati su uglavnom ljenčine (se da iščitati po njima, a to su nam rekli i glavešine EU i kojekakvih drugih organizacija). Naravno, velika i sveobuhvatna anketa je bila potpisana sa Jutarnji list. Ma nemoj!
Idemo malo proanalizirati to na mom primjeru. Moja plaća se nije mijenjala već četiri godine (koliko se sjećam, a možda i više). Iako ne smijem reći kolika je, reći ću da je manja od 4.500kn što je ispod prosjeka (u Nacionalu je objavljeno 21.07.2009. kako je prosječna plaća u RH 5.326kn). Kako smo rekli, moja plaća nije rasla već nekoliko godina, dok su troškovi porasli basnoslovno. Tako sam ja imao hobi koji se zvao strip (bilo smiješno nekom ili ne, ali strip je umjetnost). Skupljao sam Zagora i Texa Willera. Rado sam posjećivao CRŠ i gledao svaki strip koji sam dobio u ruke. S vremenom sam odustao od Zagora zbog financijskih poteškoća. To je bilo prije godinu dana. Sada je spalo na to da jedva kupujem redovni broj Texa koji izlazi svaka dva mjeseca. Ostale edicije nisam kupio od ne znam kada. Dakle, moj hobi je nula bodova. Preteško mi je postalo održavati auto. Kada imate automobil nije stvar samo točiti „juhicu“ u rezervoar nego treba koješta drugo napraviti kroz godinu (npr. platiti porez na motorna vozila, registraciju, tehnički pregled, cestarinu, osiguranje…). Došlo je do toga da sada trebam određenu sumu novaca koja nije prevelika. Čak što više, rekao bi moj frend da mu je to za guzicu obrisati. Ali ja je nemam i još uvijek nisam instalirao grijanje u kući. Godišnji odmor koji imam je ravno 18 dana što je minimum po zakonu o radu (iako bi po svim normalnim pravilima trebao imati barem 24 dana). S tim da mi se u godišnji odmor računa i subota i praznik/blagdan. Gablec i prijevoz mi nisu plaćeni. Ah da…Zaboravio sam. Ni radno vrijeme mi nije 8h niti imam plaćen smjenski rad. A radim i dvokratno po potrebi. Nisam bio na cugi s frendovima ne pamtim od kada. Samo zato jer nemam kako platiti jedan čaj sebi, a di njima pivu ili nekaj drugo. Sada ja pitam te novinare koji su proveli anketu na kome su oni provodili istu. Budimo realni, ja sam još dobro. Koliko ljudi ima u našoj zemlji koji žive na rubu gladi. Koji rade za plaće manje od 2.500kn. i rade po cijele dane da bude stvar gora pa ni u fušu ne mogu zaraditi koju kunu više. Recite vi meni gospodo novinari Jutarnjeg lista jeste li te ljude pitali koliko imaju hobija? Njima je glavna zadaća donijeti doma koricu kruha svome djetetu. Meni se čini da niste jer ste anketirali "Keruma", "Mamića" i kojekakve druge ljude koji imaju plaće preko 20.000kn i koji jednom svojom plaćom pokriju trošak (i još im ostane) instalacije grijanja u mojoj kući. Anketirali ste razne menadžere koji sjede po raznim upravnim odborima i idu svaku zimu na skijanje. Da gospodo novinari. Ti ljudi imaju preko 30 dana godišnjeg odmora, idu na kojekakve ručkove i kave, idu na more i na zimovanje, na razne balete i još stignu tucati sa strane svoje ljubavnice. Ne, nisam ljubomoran na njih, ali ne dozvoljavam da mene proglašavate ljenčinom i neradnikom i kako ja uživam u svim blagodatima ovog života i kako mi treba skresati moja prava. Kako trebam još manje godišnjeg odmora. Vidite gospodo novinari, ja bi vas i te vaše ljude koje ste anketirali (kao i gospodu iz Europe) poslao da radite moj posao 3 mjeseca. Pa bi ja vas pitao imate li previše godišnjeg i preveliku plaću. Ne dozvoljavam da me se zove neradnikom i ljenčinom i to od nekog tko se nije dostojan ni potpisati pod senzacionalnu anketu. To što ste anketirali krivu populaciju ljudi, a jako dobro znate koji je POSTOTAK takvih u RH ste sami krivi. Vi i vaša nesposobnost. A zovete se novinarima.
Lončić drugi…
Ako se ne varam, jučer je u Jutarnjem osvanuo naslov kako je Bolonja propast i krah za studente. Kako će mnogo studenata izgubiti pravo studiranja jer će ponavljati dva puta istu godinu. Kako ovo, kako ono… A ovo je današnji glas naroda u Jutarnjem (barem na webu): „Bolonja uništava naše studente, što će biti s tolikim brojem njih kojima prijeti gubitak prava studiranja? Ružica iz Zagreba“
E pa dragi moji novinari i gospođo Ružice. Moj brat je takva ljenčina za učenje kakve nema po 15km u radijusu oko Samobora. Dobro, možda ima, ali je teška ljenčina. Vidite gospođo Ružice, moj brat je upisao studij (iako nije imao namjeru poslije srednje škole) i to onaj koji ga interesira programom. Onaj koji je smatrao da može završiti (a ne FER) i on je to ZAVRŠIO U ROKU i diplomirao s odličnim. Da! Morao je ići na SVAKO predavanje, morao je pisati česte kolokvije (koji su mu omogućili da ne mora pisati sve ispite nego je ispite dao preko tih kolokvija), morao je učiti, a uspio se i zaposliti uz studij. Neki dan sam pričao s jednim čovjekom čija je kćer upisala ekonomiju. Imala je malih problema u gimnaziji jer nije mogla izgurati treninge plesa i učenje. Malo je šepala. Međutim, kada je upisivala studij znala je što želi i sve je dala u roku. Sada samo mora završiti. Naravno, pomogli su joj kolokviji, pomoglo joj je to što MORA na predavanja. Da… pomogla joj je Bolonja. Da ljudi moji. To Bolonja radi. Sili klince da uče, a ne da studiraju na teret države po devet godina i nekako se izvuku da imaju statuse redovnih studenata. I ja ih znam nekoliko. Još se neki i hvale s tim. Ma sram ih može bit. I njih i njihove roditelje kaj to dopuštaju. SRAMOTA!!! Hoćete vi meni gospođo Ružice reći kaj bi mi trebali napraviti s tim studentima? Da ih gladim perom po guzici? Da im nosim bombonjere i cvijeće na kave umjesto da su na predavanjima. Da im ja platim mogućnost da luftaju guzice i da idu na istu godinu pet puta dok ne bi položili sve ispite? Da se razumijemo, nisu svi studenti takvi. Nisu bili ni prije Bolonje, ali reda mora biti. Kog vraga neki upisuju studij za koji nisu sposobni. I to samo zato da bi bili studenti? Naravno, ova priča ima i drugo naličje, a to je da se neki predmeti jednostavno „ne mogu“ položiti i na njih se ide po nekoliko puta. Vraćaju se prijavnice kako ne bi došlo do odgovaranja pred komisijom i maltretira se studente. S tim se slažem, ali takvih predmeta sigurno nema pet na svakom faksu da bi se zbog njih padale godine dva puta. Istina je da neki profesori na nekim fakultetima rado uzmu i kovertu i da zato ne puštaju određene ljude, a druge pak moraju pustiti, ali budimo realni, nije to takva mjera da bi toliko studenata gubilo pravo na studij. Halo ljudi!!! Pa nismo baš takve ovce.
Zato gospođo Ružice (ako uopće postojite, ako niste izmišljena osoba Jutarnjeg lista) i novinari koji misle da su novinari, a svojim pravom na izražavanje samo bacaju blato na slobodu govora i još primaju novce za to, radije zavežite gubice i razmišljajte malo svojom glavom.
Post je objavljen 21.10.2009. u 19:35 sati.