Oj rakijo rakoooo ja te volim jakooo
a ti mene rakoooo u potok polakoooooooo
Pjevušio je ćaća a Marija bijesna kao ris samo strijeljala pogledom
sliku koja je bila prislonjena uz flašu koja se brzo praznila.
Stajala je uz dimnnjak koji je bio na sredini zida, zida koji je dijelio
kuhinju od ostave, sjedi rekao je ćaća već pijanim glasom.
Neću otresito je rekla Marija i sama sebe iznenadivši takvim tonom.
Ćaća ju je pogledao malo iznenađen i privukao klupicu te joj rekao
da sjede, kao da se otrijeznio na brzinu.
Sjela je a oči nije skidala sa slike, ćaća je primijetio taj pogled
zagrlio ju i rekao a to je razlog zbog čega si neraspoložena.
Marija je ćutala , nije nalazila riječi od bijesa koji se nakupio
u njoj imala je osjećaj kao da je naduvana lopta koja će pući svaki čas.
Dijete moje ti si mlada puno je posla u kući i oko nje tako ne ide dalje
odlučio sam da se ženim, želim da te zaštitim od posla.
Marija je digla molećiv pogled prema njemu a iz oka su se slile suze
polako je odgurnula njegovu ruku, ustala i pošla prat suđe
koje je ostalo iza večere.
Ćaća je shvatio da nije vrijeme za razgovor, istresao iz fraklića
tek do pola popijenu rakiju te zatvorio flašu i polako ustao sa klupice.
Laku vam noć djeco rekao je i pošao na spavanje na kat, a njih
troje je uzdahnulo sa olakšanjem tek kad se začulo zatavaranje
vrata na katu i nesigurni koraci po starom drvenom podu na katu.
Marija je oprala suđe i prišla da skloni rakiju i meze te obriše stol
i iznenadila se slika i pismo su ostali na stolu, ćaća zaboravio .
Krpa kojom je namjeravala da obriše stol joj je ispala iz ruke
a ona je drhtavom rukom dohvatila sliku da je malo bolje pogleda.
Sa slike su je gledale tamne oči od čijeg pogleda je zadrhtala
te je brzo okrenula sliku naopako i stavila na stol kao da se uplašila.
Dohvatila je pismo i počela da čita, slabo čitljiv rukopis.
Dragi prijatelju evo ja ti pišem jer je Iva nepismena , šaljem ti
njenu sliku da je vidiš, njoj sam dao tvoju sliku i ona je za udaju.
Trideseto godište je i nije udavana cura je a moraš priznat da je to
za tebe prilika kad pristaje da se uda za udovca starijeg 13 godina
koji ima troje djece.
Cura i trinaest godina mlađa pomislila je Marija za udovca invalida
sa ukočenom desnom nogom i bez lijevog oka, teško nama izustila je.
Odložila je pismo i sliku na stalažu koja je bila na zidu, a u njoj
je bila samo kršćanska štampa.
Otac je bio prakanatur i kupovao svu crkvenu štampu koja je dolazila
tamo su bili i svi kalendari dobri pastir u koje je ćaća zapisivao sve
svoje zapažanje, događaje i slično.
Na brzinu je pospremila sa stola sve i obrisala te začuđeno pogledala
Ivanu i Marijana koji se se sćućurili na krevetu zagrljeni i zamišljeni
kao da su i oni slutili da će uskoro bura da zapuše njihovim
do tada mirnim domom.
Idite operite zube rekla je inasula im je vodu u lavor da operu noge
kad su oni to obavili željela ih je poslati na spavanje, no oni su u glas
rekli sutra je subota ne idemo u školu možemo malo da sjedimo duže.
Uzdahnula je i pristala te sjela na krevet do njih a oni su je kao mačići
zagrlili pošto je jedno prešlo na jednu a drugo na drugu stranu.
Marujan ju je upitao , Seko jel istina da će se tata oženit i da ćemo
dobit maćehu, a šta naša mama?
Marija nije mogla odmah progovoriti od gorčine koja se nakupila
u njoj već ih je samo prigrlila i zajecala da su joj se ramena zatresla.
Da mili moji imat ćemo maćehu, tata će dovesti jednu tuđu osobu
u naš skromni dom i on više nikad neće biti kao što je bio.
Ne brinite se čuvat ću vas, čuvat ćemo jedni druge zar ne.
Eh kako to učiniti pomislila je Marija, kako zaštititi njih kad će
i ona trebati zaštitu, kako i uz čiju pmoć.
Zagrljeni su počeli molit večernju molitvu koju su svi znali napamet
a iz njihovih tužnih očiju su tekle suze koje su ostavljale tragove na licu.
Poslije molitve Marija je željela da im malo popravi raspoloženje
te predložila da igraju igricu čovječe ne ljuti se.
Mehanički je bacala kocku dozvoljavajući im da pobijede
dok su se oni veselili
iz njenih misli nije izlazila osoba sa slike i njen mračni pogled.
Kasno je rekla je marija hoćemo li poć na spavanje, Marija reče Ivana
ja bi da spavamo tu, krevet je dovoljno širok za nas mi smo mali .
Ni njoj se nije išlo na kat pa je pristala te namjestila krevet i smanjila
fitilj na staroj lampi gasari koja je visila na dimnjaku.
Legla je pored nih ne presvlačeči se , znala je da te noći neće zaspati.
Prorok .
Post je objavljen 21.10.2009. u 00:00 sati.