U 8. kolu FC Rakovac dočekao je vodeći VOŠK, i svi smo bili svjesni da je svaki poraz ispod 5 razlike odličan rezultat za našu mladu, neiskusnu, ali ipak potencijalno potentnu momčad. Konačno smo se skupili u malo većem broju (14), tako da klupa više nije zjapila prazna. Momčad je doduše bila obezglavljena izostankom kapetana Sulejmanoskog, ali naš odični trener Lang je složio odličnu taktiku - svi u obranu, koja je i urodila plodom. Parirali smo odličnoj ekipi VOŠK-a 15-ak minuta, tada malo posustali i primili dva gola do kraja poluvremena. U drugom poluvremeno krećemo odlučni da izjednačimo, ali primamo još dva komada. Trener Lang ubacuje tada jockera sa klupe (Điđija) u napad, i krećemo na sve ili ništa. Điđi svojim kretanjima dovodi do ludila protivničku obranu, ali i biva neshvaćen od strane svojih suigrača, te uglavnom trči u krug bez lopte. Sudac Kuka pametno skraćuje utakmicu 10-ak minuta (postalo je već prohladno), i prekida našu agoniju.
Kako su igrali:
Lončarić- standardno (ne)siguran
Mrva- na trenutke odličan, na trenutke izgubljen u prostoru i vremenu
Škrtić- siguran
Majki- odlučan, ali premalo agresivan
Kizo(ja)- fenomenalan
Karlo- forma u usponu
Gudlek- neprepoznatljiv
Magda- viruoz, ali uvjek potez viška
Ćubica(Pitagora)- ima ga svuda, a ništa konkretno
Beli(japanska buba)- puno priča, a ništa pametno
Hrvoje (Šaka sa Goljaka)- borben, ali osamljen u napadu
Štef- po pravilima službe
Vukas- unio živost
Điđi- velemajstor brzanac (pod prismotrom mnogih klubova)
Post je objavljen 18.10.2009. u 17:20 sati.