Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/divosatirik

Marketing

8 femmes

Francuski je film iz 2002. U njemu je netko ubio glavu obitelji. Oca. Muškarca. A u kući je 8 žena koje se međusobno sumljiče za ubojstvo glave obitelji. Tko je ubojica. Ili tko je žrtva. Stvara se napetost kao u po meni najboljem hrvatskom filmu H-8. Tamo se na početku filma najavi da će se bus iz Zagreb i kamion iz Beograda sudariti. Poginuli su putnici kamiona i putnici koji su sjedili na dva mjesta u autobusu. Na radiu je rečeno na kojem mjestu su sjedili putnici koji su poginuli, no njihova imena ne. Sve se vraća nazad u vrijeme. Kad se putnici ukrcavaju u dotični autobus. I da bi stvar bila napetija oni se tokom vožnje premještaju s mjesta na mjesto. I eto slične napetosti. Za agresora se ovdje zna. Pitanje je samo tko je žrtva.
U ovom filmu pleše osam žena oko jednog muškarca. Igra što bi se reklo u srpskom. Igra igru. A on je head master. No u ovom filmu niti jedna je od tih žena koja igra ne dobiva plijen. Ubojica muškarca je onaj peder što stoji sa strane. Ukočen. Bez kičme. Prestrašen sigurnošću na nogama onog u sredini, a ujedno i ljubomoran na muškarca od kojeg je napravio femme lezbijku.


Dragi Olimpe,

doživio sam seksualno uznemiravanje ovaj vikend. I nije bilo ni lijepo, ni smiješno, već grozno. Mogo sam odigrat svoju ulogu pametnije, a nisam. I jebi ga. Meni se samo plesalo, a nekim se jebalo. I nije važno da li se radilo o njoj ili njemu. Važno je da meni nije bilo zabavno. Ovaj put nisam bacio ciničan smiješak jer mi nije laskalo. I iskreno rečeno ne laska mi više. Došao sam do trenutka kad mi je sve dopizdilo, a ono što se desilo ovaj vikend je kap je koja je prelila čašu.
Ovaj plesač je umoran. Noge ga bole. Gadi mu se seks. I lezbijanje i kopiranje scena iz Showgirls mu se više ne čini tako senzualnim. Ne ide mu se trenutno s nikim na klackalicu. Bila ta klackalica simulacija ili zbilja. I pomisao da se jebe s nekim koga ne pozna je mučna. Odlučio je zato svoju seksualnost stavit jedno vrijeme na policu. I to ne samo na policu, već u dobro zaključan kovčeg na tavanu. Kovčeg koji čeka da otputuje za Ljubljanu ili Beograd. Samo da nestane u ritmu i djetinjoj i nevinoj igri Mouse on Marsa među prašinom plesnog podija da ga netko ne bi krivo protumačio. Bio gay ili straight, pička ili kurac jer od svega meni se samo plesni podij šije.


Post je objavljen 18.10.2009. u 13:56 sati.